U nekima od istraženih lokvi otoka Krka uspijeva posebna skupina algi – tzv. parožine, parožnjače ili haraceje (Characeae). Osebujnog su izgleda i više sliče nekim drugim vrstama vodenog bilja, primjerice, krocanjima, koji pripadaju cvjetnicama, nego ostalim skupinama alga. Zbog toga ih, kao i vodeno „više“ bilje, svrstavamo u makrofite. Rizoidima su usidrene u mulj ili pijesak, a u vodenom stupcu razrastaju se njihove steljke koje imaju karakteristične pršljenaste kratke ogranke. Na površini steljke često nakupljaju kalcijev karbonat, pa ukoliko se vodeno tijelo s parožinama isuši, na isušenom tlu ostaju bijele prevlake sasušenih steljki ovih alga. Neke vrste odlikuju se i intenzivnim vonjem pa ih možemo prepoznati između svih ostalih makrofita kad ih izvadimo iz vode.
Ekološki zahtjevi parožina su vrlo specifični, a njihova naselja najbolje su izražena u bistrim jezerima poput Vranskog jezera na otoku Cresu gdje tvore bogata naselja sve do 38 metara dubine (sl. 1). Na otoku Krku nalazimo ih u akumulaciji Ponikve, ali mogu nastaniti povremena i plitka vodena tijela duboka svega nekoliko centimetara. Stoga ih na otoku Krku nalazimo i u malim lokvama poput Žive lokve.
I dok je u jezerima njihova ekologija nešto bolje istražena, ekologija i biotski odnosi parožina u malim vodenim tijelima kvarnerskih otoka su gotovo potpuno nepoznati. Među djelomično istraženim lokvama jugozapadnog dijela otoka Krka skromnom zajednicom parožina ističe se primjerice Živa lokva kod Poljica. Čini se da ekološki uvjeti u ovoj maloj lokvi, koju bi mogli klasificirati i kao lokvu-izvor, posebno odgovaraju parožinama, vjerojatno i zbog rastresite karbonatne geološke podloge i pretpostavljene izdašnosti u sadržaju kalcijevih iona u vodi te mogućeg dotoka svježe izvorske vode. Općenito se smatra da su parožine pokazatelji zdravih i čistih vodenih ekosustava, pa ne čudi činjenica da se voda ove lokve koristila za opskrbu pitkom vodom za ljude, a ne za stoku. Tip tvrdih oligo-mezotrofnih voda s parožinama uvršten je u Direktivu o staništima Europske unije, pa imamo obvezu štititi ga.
Parožine se razmnožavaju na poseban način. Zanimljivo je napomenuti da njihove reproduktivne strukture tzv. oospore, koje služe za preživljavanje nepovoljnih uvjeta, slično sjemenkama višeg bilja, mogu u mulju i sedimentu vodenog tijela čekati duži niz godina dok se ne steknu uvjeti povoljni za njihovo klijanje. Zbog toga zapravo nema opasnosti da će se parožine prilikom čišćenja lokve od nataloženog mulja iskorijeniti – u ostatku mulja uvijek će se zadržati poneka oospora koja će kasnije proklijati. Čak i u slučaju da se tako ne dogodi, uvijek postoji mogućnost da se parožine ponovo vrate u lokvu ili nastane u neko novo vodeno tijelo prijenosom oospora putem ptica (u njihovim probavilima) ili s česticama blata koje iz jednog u drugo vodeno tijelo prenesu životinje ili ljudi.
Slika 1. Naselja alga parožina u obalnom pojasu Vranskog jezera na otoku Cresu (foto-arhiv JUP)
Marko Randić
Očuvanje i promocija vodenih biotopa – lokve i barjanska okna za budućnost – LOKNA
Cilj projekta „Očuvanje i promocija vodenih biotopa – lokve i barjanska okna za budućnost – LOKNA“ je očuvanje i revitalizacija vodenih biotopa (lokve na Krku i barjanska okna u Ljubljanskom barju) kroz zajednički prekogranični pristup vrednovanja, inventarizacije, revitalizacije i promocije vodenih biotopa.
Sunčica Strišković
suncica.striskovic@ju-priroda.hr
00385/51-352-412
Poveznica na internet stranicu Operativnog programa Slovenija – Hrvatska 2007. – 2013.:
www.si-hr.eu/start_hr
