Fenička borovica, gluhaćuša, primorska somina (Juniperus phoenicea)

Ova zanimljiva vrsta četinjača uobičajeno u svom rastu poprima oblik grma (sl. 1 i 2), a rjeđe izraste kao manje stablo.  Ponekad izrasta na ekstremnim kamenitim staništima izloženima puhanju jakih vjetrova, izraženoj suši, intenzivnoj sunčevoj radijaciji, morskoj posolici… (sl. 3). Značajka su joj okrugli crvenkasti mesnati češerići slični bobicama i ljuskasti listići raspoređeni na grančicama poput ljuskastih listića čempresa (sl. 2). Na području Primorsko-goranske županije ograničeno je rasprostranjena – nalazimo je isključivo u najtoplijim sredozemnim predjelima zbog čega je i najčešća je na cresko-lošinjskom otočju, obično u arealu gdje je od prirode ukorijenjena i najtoploljubnija šuma hrasta crnike s mirtom. Fenička borovica na mjestima gdje je takav tip šume degradiran ponekad tvori guste grmolike makije, a nerijetko nastanjuje i prekriva sasvim malene otoke i otočiće, kao i terene uz morsku obalu do kuda dopire utjecaj soli koju na kopno donosi vjetar s mora.

U pravilu fenička borovica čuva „prvu crtu“ obrane od posolice, a dublje u unutrašnjost kopna na njene se sastojine uobičajeno nadovezuju grmolike šikare srodne bodljikave šmrike (Juniperus oxycedrus http://www.ju-priroda.hr/zanimljivosti.asp?iddb=138) koja je očigledno ekološki osjetljivija i slabije odolijeva posolici. Botaničku samosvojnost makija gluhaćuše u našim je krajevima prvi uočio i opisao botaničar prof. dr. Ivo Trinajstić, i to na primjeru vegetacije otoka Unije. Tako je 1987. godine makija gluhaćuše po prvi puta prepoznata, opisana za vegetacijsku znanost i dobila je znanstveni naziv makija tršlje i feničke borovice  (As. Pistacio-Juniperetum phoeniceae).  Iako na prvi pogled možda niti ne izgleda da taj tip grmolike vegetacije u Primorsko-goranskoj županiji zaslužuje ozbiljnije razmatranje u smislu zaštite prirodnih vrijednosti, tome nije tako jer ona predstavlja područnu vegetacijsku i botaničku osobitost. Osim toga, češerići gluhaćuše, zbog sadržaja hranjivih tvari, važni su za ishranu nekih vrsta ptica – osobito onih iz porodice drozdova (Turdidae). Tijekom jednog od zimskih obilazaka otoka Zeče u creskom arhipelagu zatekli smo velika jata ptica iz porodice drozdova kako se na svojim zimskim lutanjima upravo ovdje zadržavaju u velikom broju, prehranjujući se mesnatim češerićima feničke borovice.

Marko Randić

Tematske cjeline: zanimljivosti iz prirode – flora, ornitofauna, prirodne vrijednosti, Godina golosjemenjača u PGŽ, cresko-lošinjski arhipelag

Ključne riječi: fenička borovica (Juniperus phoenicea), cresko-lošinjski arhipelag, as. Pistacio-Juniperetum phoeniceae, porodica drozdovi (Turdidae)

Literatura: Ivo Tinajstić (1992): Vegetacija otoka Unija. Otočki ljetopis Cres-Lošinj br. 8 – Biologija Cresa i Lošinja. Mali Lošinj – Rijeka. str. 81-87.

Slika 1. Guste, gotovo neprohodne sastojine feničke borovice, gluhaćuše na otoku Zeči – raj za ptice iz porodice drozdova, creski arhipelag (foto. M. Randić)

Slika 2. Grančice i češerići gluhaćuše

Slika 3. Sastojine gluhaćuše prirodna su vrijednost na području Punta križa na južnom Cresu – obalno područje uvale Barnestrovica izloženo buri i posolici (foto: M. Randić)