Sl. 1. Detalj iz Ledene špilje u Park šumi Golubinjak (foto: M. Randić)

ZANIMLJIVOSTI PARK ŠUME GOLUBINJAK

mr. sc. Marko Randić

Osnovni prirodni fenomen Park šume je biljnim, životinjskim
i gljivljim vrstama bogata gorska šuma koja se isprepliće s razvedenim
krškim reljefom, špiljama, podzemnim šupljinama i obiljem slikovitih karbonatnih
stijena. Na osobit estetski značaj šumskog svijeta i rastrganog labirinta
stijena Golubinjaka ukazao je još koncem 19. stoljeća naš poznati istraživač
i promicatelj prirode Gorskog kotara Dragutin Hirc:

“Sa jugo-iztočne strane Lokava, protegnuše
se ove zanimive i čudnolike pećine na nekoliko stotina metara daleko.
Najprije teku od jugo-iztoka prema zapadu, a tad okrenu kraćim trakom
sjeverno. Svaka je pećina za se skoro vrh, na koji se težko uzpeti, jer
silne stiene osovce padaju, nu kad si se uzpeo, pregledavaš ih na daleko
nazrievaš strašne razpukline, špilje i jamurine; gledaš orijaške jele
i smreke, te napokon zuriš izmučen od čuda u grobnoj tišini, koja u ovom
kraju vlada”.

Dragutin Hirc, 1898., fragment o Golubinjaku iz knjige
“Gorski kotar”.

U Golubinjaku se mogu razlikovati dva osnovna tipa šumske
vegetacije. Na dubljim profilima tla razvija se uobičajeni tip šume bukve
i jele, poznatiji u botaničkoj znanosti pod znanstvenim nazivom as. Omphalodo-Fagetum.
Ova floristički neobično bogata šumska zajednica dobila je naziv po značajnoj
proljetnoj biljci lijepih modrih cvjetova – mišjem uhu (Omphalodes verna,
sl. 2). Najstarija stabla, među kojima i jela – “kraljica šume”
izrasla su u ovom tipu šume.

Drugi, krajobrazno, ali zbog posebnog vizualnog i estetskog
dojma koji ostavlja na posjetitelja, možda još značajniji tip šume je
šuma jele s milavom u kojoj je dosta obilna i smreka (as. Calamagrostio-Abietetum).
Taj tip šume poznat je i pod popularnim nazivom šuma jele (i smreke) na
kamenim blokovima. Pojedina šumska stabla, među kojima preteže crnogorica,
(a lokalna osobitost je mnoštvo suhih i izvaljenih stabala koja imaju
neprocjenjivu biološku važnost), pomiješani su među rastrganim stijenama
i karbonatnim blokovima što sve dočarava neponovljiv utisak šumske divljine.

U podnožju stijena i među stijenama vrlo se bujno razrastaju
pojedine vrste paprati i visokih zeleni koje tvore posebne biljne zajednice.
Najuočljivija na ovakvim staništima je zajednica kolotoča (as. Telekietum
speciosae).

Predio u podnožju stijena je prepun pukotina i obrušenih
kamenih blokova između kojih struji studen zrak, pa ovi mikrolokaliteti
predstavljaju svojevrsna mrazišta, gdje se hladan zrak može osjetiti i
za najjačih ljetnih vrućina. Takva mjesta obrasla su posebnim biljnim
svijetom s mnogim mahovinama i papratnjačama.

Na području Park šume Golubinjak krški fenomeni – špilje,
kameni mostovi, ledenice, ponikve i karbonatne stijene najraznolikijih
oblika (Ledena i Golubnija špilja, Paklena vrata i drugo) izazivaju osobito
zanimanje. Ledena jama (sl. 1) tipično je nalazište – “locus typicus”
tri svojte kukaca kornjaša i jedne vrste stonoga dvojenoga na kojemu su
prvi puta pronađene i opisane za znanost.

Može očekivati da će sve brojniji posjetitelji, osobito
ako im se na primjeren način ukaže na ovdašnje osobitosti i vrijednosti,
znati prepoznati i cijeniti prirodne ljepote ove osebujne i očuvane Park
šume. Javna ustanova “Priroda” uključila se u izradu Programa
gospodarenja za Park šumu Golubinjak, pa je za te potrebe pripremljen
kraći informativni tekst o prirodnim vrijednostima koji je objavljen na
našim web stranicama www.ju-priroda.hr/3zasticeni/3golubinjak.html

M.R.

Sl. 2. Mišje uho – karakteristična vrsta bukovo-jelove šume (foto: M.
Randić)