Povijesni putovi koji povezuju liburnijsku obalu, zaobalje i planinu

Na području istočnih padina Učke i Ćićarije nalazi se nekoliko zanimljivih pješačkih putova koji povezuju naselja uz obalu, odnosno naselja u podnožju ovih planina sa selima i zaseocima na padinama zaobalja, kao i pojedine predjele u planini. Jedan od još i danas najatraktivnijih starih povijesnih putova je put Opatija – Veprinac, tzv. Veprinački put. Znatnim dijelom je očuvan u prvobitnom obliku i penje se (dijelom slikovitim kamenim stepenicama, sl. 1) šumskim predjelom, ali su neki dijelovi u novije vrijeme prekinuti, odnosno „modernizirani“ (tj. asfaltirani i betonirani, čime se izgubio njihov krajobrazni čar) zbog izgradnje prometnica i novih dijelova naselja.

Sl. 1. Veprinački put – stara pješačka komunikacija koja povezuje Veprinac s Opatijom (foto: M. Randić)

Veprinački put cijelom je dužinom markiran planinarskim oznakama i opskrbljen putokazima, iako bi na nekim mjestima planinarsko-turističku signalizaciju trebalo popraviti, primjerice na mjestu gdje je put prekinula cesta za tunel Učka. Veprinački put opremljen je i s 10 poučno-informativnih ploča koje posjetitelju objašnjavaju lokalne zanimljivosti. Nekada je bio vrlo frekventan, njime su se svakodnevno kretale mlekarice noseći mlijeko u Opatiju, a lokalni stanovnici su se njime služili prenoseći sijeno i drva. Zbog toga se uza stazu i danas nalaze stara kamena odmorišta – počivala na kojima se privremeno naslanjao oprćeni teret radi kraćih predaha i odmora.

Sl. 2. Nekoć su nošenje težih tereta duž tradicijskih putova vjerojatno obavljali (i) magarci, a do danas se održao samo ovaj, snimljen uz put Poljane – Opatija (foto: M. Randić)

Ostali evidentirani i danas markirani tradicijski putovi opatijskog područja su Put u Bregi, put Ičići – Poljane (i dalje prema Poklonu), stari put za Oprič iznad Ike, a krajobrazno vrlo lijep markirani put povezuje Opatiju i Poljane prateći u predjelu gustih sastojina submediteranske šume tzv. „vodovodnu“ trasu. Ovdašnji pješački putovi imaju još jednu, možda manje znanu ulogu, a to je, u zaštiti prirode, uloga „biokoridora“, uz očuvanje pojedinih vrsta bilja, životinja i gljiva vezanih osobito uz šumske rubove. Budući da su zbog napuštanja poljoprivrednih praksi i tradicijskog načina života (sl. 2) gotovo u potpunosti nestali travnjaci, ali pojedine vrste očuvale su se upravo na nekim mjestima duž tradicijskih pješačkih putova (sl. 3).

Sl. 3. Brojni relikti šumskih rubova i travnjaka sačuvali su se uz stare pješačke putove – livadna graholika uz put Poljane – Opatija (foto: M. Randić)

Treba još napomenuti, da je zbog iznimne turističke važnosti starih putova nedopustivo da se prilikom izgradnje pojedinih novih objekata uz očuvane pješačke komunikacije, nekad nenamjerno, ali u nekim slučajevima vjerojatno i namjerno, pješački putovi prekidaju (zasjecima, iskopima, gomilanjem raznog materijala, parkiranim vozilima ili strojevima), što smo, primjerice, zabilježili kao recentni slučaj iznad Ičića, gdje je prekinut još jedan, nekad važan, „Veprinački put“ koji je povezivao Ičiće s Veprincem.

M. R.