Lišajevi – pokazatelji onečišćenja zraka i klimatskih promjena
Lišajevi su simbiontske zajednice alga i gljiva i kao vrlo otporni organizmi uspijevaju u mnogim, često vrlo negostoljubivim predjelima na Zemlji (sl. 1).
Sl. 1. Lišajevi na silikatnoj stijeni – žućkasti lišaj (vjerojatno) pripada rodu „geografskih lišajeva“ (Rhizocarpon) (foto: M. Randić)
Različite se vrste lišajeva nastanjuju na silikatnim stijenama (sl. 1, sl. 3), dok druge vrste više vole karbonatne, posebno vapnenačke stijene (sl. 2). Na silikatnim stijenama jedna od najprepoznatljivijih vrsta je „geografski lišaj“ (Rhizocarpon geographicum), sumporasto-žute boje, čija je površina prožeta raznolikim tamnim šarama pa lišaj urastao na stijene izgleda poput geografske karte s iscrtanim konturama ponekih kontinenata i zemalja, koje si uz malo mašte lako možemo dočarati.
Sl. 2. Zajednica lišajeva izraslih na vapnenačkoj stijeni; žućkasto-narančasti korasti lišaj okružen bjelkastim, tamnosmeđim i sivim vrstama po obliku nas može podsjetiti na naopako okrenut zemljovid kontinenta Australije (foto: M. Randić).
Iako mogu izdržati vrlo nepovoljne klimatske uvjete; dugotrajno isušivanje, jarko žarenje Sunca, hladnoću, snijeg, led i vjetar, lišajevi su vrlo osjetljivi na onečišćenja zraka, pa na mjestima s jako onečišćenim zrakom ubrzo ugibaju. Zbog toga se uvidjelo da mogu poslužiti kao odlični indikatori onečišćenja zraka, pri čemu se kod zajednica lišajeva može u gradovima gdje je zrak onečišćen vidjeti oštećenja i propadanje njihovih steljka, a na mjestima gdje su koncentracije onečišćujućih tvari prevelike nalaze se i područja bez lišajeva – tzv. „lišajske praznine“ ili „lišajske pustinje“. Oko takvih „lišajskih praznina“, tamo gdje se kakvoća zraka, idući od mjesta onečišćenja (od grijanja, prometa, industrije i sl.), prema periferiji, ponešto popravlja, nalaze se „zone borbe“, a još dalje prema periferiji, gdje je zrak čist, nailazi se na uobičajenu, za to mjesto „normalnu“ floru lišajeva. Takva je zonacija zapažena i u nekim gradovima u Hrvatskoj, u Zagrebu, Osijeku pa i u Rijeci, kada se prišlo detaljnom kartiranju lišajeva. Zanimljivo je da su se posljednjih desetljeća, primjerice u gradu Rijeci, na mjestima gdje su lišajevi ranije izostajali, ponovno počeli pojavljivati, što bi ukazivalo na poboljšanje kakvoće zraka na tim mjestima.
Sl. 3. Zajednice lišajeva na silikatnim stijenama drugačijeg su sastava vrsta od zajednica na karbonatima (foto: M. Randić).
Lišajevi mogu pomoći i kod utvrđivanja klimatskih promjena, gdje se, između ostalog, pomoću vremena potrebnog za rast lišajeva (lihenometrija, https://ju-priroda.hr/2018/11/lihenometrija/), pokušava utvrditi kada su nastupila zatopljenja klime, primjerice, kad se otopio led pojedinih ledenjaka i oslobodila se kamenita podloga na koju su se postepeno mogli naseljavati lišajevi. Za tu svrhu, kod lihenometrijskih ispitivanja, najviše se koristi „geografski lišaj“ čija brzina rasta iznosi tek nekoliko desetinki milimetra godišnje (sl. 1). I u našim je krajevima bilo pokušaja datiranja nastanka ledenjačkih morena, ali zasad bez određenih uspjeha, jer se može pretpostaviti da su lišajevi i po nekoliko puta prerasli svoju kamenu podlogu od kad su se tijekom završetka ledenog doba otopili i posljednji ledenjaci u našim krajevima.
M. R.
Literatura:
Alebić-Juretić, A., Arko-Pijevac, M., 2005. Lichens as indicators of air pollution in the city of Rijeka, Croatia. Fresenius Environmental Bulletin, 14, 40–43.