U rano proljeće, ponekad već u veljači, kad potjeraju sokovi u drveću, izlijeću leptiri smeđonoge riđe (Nymphalis polychloros). Vidimo ih kako se igraju u zraku, a zatim se raziđu i slijeću na stijenu ili koru drveta gdje se griju na suncu. Ponekad se i dvije ranoproljetne, ali sasvim različito obojene vrste iz različitih porodica – rani žućak (Gonepterix rhamni) i riđasti Nymphalis susretnu i lete neko vrijeme zajedno kovitlajući se u letu.

Sl.1. Leptir smeđonoga riđa sunča se na stijeni u šumi u dolini Dobrinjskog potoka, otok Krk (foto: M. Randić)

Najčešće se leptire smeđonoge riđe može pronaći na cvatovima amula, rascvjetalim macama vrba ili cvjetovima drugog raslinja gdje sišu slatki nektar. Ukoliko je u blizini ranjeno stablo javora maklena ili šestila (Acer monspessulanum) iz kojeg curi sok, smeđonoga riđa iskoristit će rijetku priliku da dođe do šećerima i mineralima bogatog izvora hrane. Uz mjesto curenja tada se sakupe i druge vrste kukaca – uglavnom su to omanji rojevi muha. Curenje soka iz ranjenog debla nije česta pojava i imali smo prigodu promatrati je kao okupljalište leptira na šestilima kod Orehovice i iznad Martinšćice. Također smo smeđonogu riđu u Primorsko-goranskoj županiji zabilježili u gradu Rijeci, u dolini Drage, u kanjonu i u dolini Rječine, u Kostreni, na otocima Krku i Cresu. U Gorskom kotaru leptir se pojavljuje nešto kasnije nego uz more. Zamijetili smo ga u travnju u vrijeme kopnjenja snijega i cvatnje maca vrbe ive (Salix capraea) koje leptiri riđe rado posjećuju. Ujedno, lišće iva omiljena je hrana gusjenicama ove vrste koja u proljeće cvate među prvima.

M.R.