(crtice iz primorske flore)

Zbog bogatih bijelih cvatova, crvenih plodova sličnih malim jabučicama i lišća koje je s donje strane bjelkasto (jer je gusto prekriveno dlačicama koje štite list od prejeranog gubitka vlage!), mukinja (mukovnica, Sorbus aria) je vrlo dekorativno stablo. Uobičajeno ne izraste više od 12 metara u visinu, a na buri izloženim staništima i na plitkim oskudnim tlima često poprima izgled kržljavog stabalca ili čak grma.

Sl. 1. Stabalce mukinje na Brurnjaku obraslom prostranim travnjacima uskolisne šašike u Obručevoj planinskoj skupini (foto: M. Randić)

Bura joj, čini se, previše ne smeta pa mukinje opažamo kako osamljeno i raštrkano rastu i na buri najizloženijim travnatim mjestima gdje drugih stabala gotovo da i nema. U takvim slučajevima, a pojava je osobito upečatljiva na burnjacima Obruča (sl. 1), debla mukinje izrastu nagnuta pod više ili manje izraženim kutom prema tlu. Često je taj kut znatno oštriji nego kod nekih susjednih stabala koja se također uspješno odupiru puhanju bure, a takav je i crni grab (Ostrya carpinifolia), koji nerijetko na burnjacima izraste u blizini mukinje.

Je li učestalo naglašena nagnutost debala mukinje genetski uvjetovana i bi li takva često izrasla u sličnim uvjetima staništa, ali bez utjecaja bure,  zasad je bez detaljnijih istraživanja teško ustvrditi. U svakom slučaju ovo zanimljivo i lijepo stablo ima istaknuto mjesto u brdskom pojasu vegetacije na obroncima planina u zaleđu Riječkog zaljeva kojeg označujemo kao mediteransko-montani vegetacijski pojas. To su predjeli gdje je utjecaj bure vrlo izražen, a crni grab u šumskoj vegetaciji ima najistaknutije mjesto.

U tom vegetacijskom pojasu od otprilike 400 do 900 metara nadmorske visine, osim u sastavu šumske vegetacije, mukinju nalazimo i kao soliterna stabalca, ili pojedine skupine stabalaca raštrkane po travnatim padinama pod Obručem, oko Kripnja, ispod Malog Platka, oko Kamenjaka i Gonjuše, oko Pliši, oko Gronjeg Jelenja i drugdje. Iz tog izrazitog vegetacijskog pojasa mukinja svoj areal mjestimice proteže i u niže predjele, gotovo sve do nadomak obale mora. Možemo je tako pronaći i kod Kastva, pod brdom Pelšivac nedaleko Viškova, na padinama doline i kanjona Rječine, kod Donje Orehovice i kod Strmice na Trsatu, na obroncima i na grebenu Sv. Križa iznad Martinšćice, na Solinu i Soplju na rubu Kostrenskog poluotoka i drugdje. Sve su to predjeli gdje bura ima vrlo važnu ulogu u životu i rastu drveća i grmlja.  S druge strane, areal mukinje prostire se i u gorske predjele gdje uspijevaju bukove šume.

sl. 2. Plodovi kozje jabučice ili merale sliče malim plavkastim jabučicama prekrivenima sivkastim maškom. Kao i plodovi mukinje i njezini su plodovi jestivi (foto: M. Randić)

Zanimljivo je da se mukinja u predjelima gdje se najviše približila moru, primjerice u kanjonu Rječine, na Svetom križu ili na Solinu i Soplju iznad Martinšćice i Bakra udružuje sa svojom grmolikom srodnicom, kozjom jabučicom, rušvicom, ili meralom (Amelanchier ovalis), otpornim i žilavim gorskim grmom koji također bira staništa izložena buri. Ona za razliku od mukinje, čiji su plodovi brašnasti (muka = brašno, odakle biljci naziv) i nalik žarkocrvenim malim jabučicama, ima slatkaste sočnije plodove izrazito plave boje, koji također sliče minijaturnim jabučicama (sl. 2). Kozja jabučica dolazi moru još bliže, gdje raste i na padinama Martinšćice, kod Starog škvera, nadomak gradu Rijeci. Predio je također poznat po jakoj buri, što svjedoče podaci anemometra postavljenog u krugu brodogradilišta “Viktor Lenac” na rubu Franazarove kave iznad Grčeva.

Sl. 3. Grmić planinskog likovca u cvatu; na širem riječkom području najviše se približio morskoj obali  na rubovima doline Rječine (foto: M. Randić)

Rastu li nadomak moru i jedna i druga vrsta biraju staništa na osojnim padinama i na izloženim kamenitim grebenima, a ukoliko uvjeti staništa to dopuštaju, na nekima od primorskih nalazišta malih nadmorskih visina, mukinji i kozjoj jabučici pridružuje se i „planinska“ trava uskolisna šašika (Sesleria juncifolia), pa sve tri vrste, uz nekolicinu drugih, {primjerice planinski likovac (Daphne alpina)}, nepogrešivo naznačuju mikrolokalitete u primorju gdje bura učestalo i snažno puše.

M. R.