Zimsko jutarnje sunce kao da je pomalo iznenadilo obitelj crvenokljunih labudova (Cygnus olor) i koloniju divljih patki (Anas platyrhyncos) na zimovanju na jezeru Bajer u Fužinama. I dok su patkice „oklijevale“ s buđenjem i pretraživanjem jezera za hranom, labudovi su jutarnjim posjetiteljima jezera priuštili svoju predstavu u najljepšem ruhu. Te velike ptice djevičanski čistog bijelog perja i raspona krila od 200-240 centimetara predstavljaju pravi užitak za promatranje, bilo da ih promatramo na vodi ili tlu, bilo da ih imamo priliku vidjeti u zraku prilikom leta. Iako se na tlu doimaju kao tihe ptice, lepet njihovih krila čuje se jako daleko, pa ćemo ih tako ponekad prije čuti nego vidjeti.

Obitelj labudova na jezeru Bajer u Fužinama (Foto: E. Vuleta)

Odrasli labudovi imaju čisto bijelo ruho, a mužjaka od ženke ćemo razlikovati po veličini te po boji i obilježjima na kljunu. Mužjaci su tako malo veći, s narančastijim kljunom i većom kvrgom (izraslinom) na kljunu, pogotovo za gniježđenja kada crna izraslina otekne i poveća se. Mladi se pak labudovi najlakše prepoznaju po tamnosivkastom kljunu bez kvrge, te po sivkastosmeđim nijansama perja.

Mladi spolnu zrelost postižu s tri godine, a gnijezdo će početkom proljeća graditi od hrpe grana i lišća na obali ili u plitkoj vodi. O gnijezdu i pomlatku se brinu obadva roditelja, mužjak može čak iznenaditi povećanom agresivnošću ukoliko osjeti ugrozu po pomladak. Mladi labudovi će naučiti letjeti u 4. ili 5. mjesecu svoga života, a sivi i smeđi tonovi njihova perja će sazrijevanjem u odrasle ptice prepuštati mjesto čistoj bijeloj boji.

Mužjak i ženka crvenokljunog labuda na jezeru Bajer (Foto: E. Vuleta)

Labudovi su monogamne ptice te će partneri ostati u zajednici cijeli svoj život. Ta činjenica, uz njihov impresivan izgled, osigurala je labudovima mjesto i u brojnim granama umjetnosti, pa su se tako ove lijepe ptice protkale kroz povijest u poznatim djelima pisaca, skladatelja i slikara, kao i u narodnim legendama pa i religijskim vjerovanjima. (E.V.)