Znate li da brdo Kamenjak možemo pridružiti važnom biološkom koridoru?
Nažalost premalo je poznato da se biološki važan koridor proteže više ili manje povezano prostranim površinama danas još očuvanih mediteransko-montanih travnjaka duž sjeverozapadnih Dinarida. Njega u Primorsko-goranskoj županiji tvore travnjaci Obručeve planinske skupine (sl. 1), Malog Platka, Kamenjaka, Vele Pliši i sežu dalje prema planini Tuhobić kao i prema rubu Vinodola i Vinodolskih planina.
Sl. 1. Koridor cvjetnih mediteransko-montanih travnjaka s pretezanjem trave uskolisne šašike na planini Obruč (foto: M. Randić)
Koliko nam trenutne spoznaje dopuštaju zaključivati u tom se koridoru važnošću posebno mogu izdvojiti oni travnjaci u kojima potpuno prevladava trava uskolisna šašika (Sesleria tenuifolia). Budući da ova trava najčešće tvori vrlo guste sklopove, a obično raste na buri najizloženijim mjestima, skundarna sukcesija, odnosno zarastanje grmovima i drvećem na tim travnjacima odvija se znatno sporije nego na ostalim ovdašnjim tipovima travnjaka (sl. 4).
Uz travnjake uskolisne šašike u pravilu su u sklopu spomenutog koridora pridružene dvije rijetke i značajne Natura 2000 vrste – cjelolatična žutilovka (sl. 3) i velecvjetna sasa (sl. 2).
Velecvjetna sasa u Hrvatskoj ima zanimljiv obrazac rasprostranjenosti – s jedne strane možemo je, kao vrlo rijetku, naći na planinama Hrvatskog zagorja i obronaka panonske gore Papuka, a s druge strane ima je, u znatno većem opsegu i brojnosti duž padina Dinarida koji su pod utjecajem Mediterana.
Sl. 2. Sase na buri izloženom grebenu (foto: JUP)
Cjelolatična žutilovka vrlo je zanimljiv i značajan endem sjeverozapadnih Dinarida. Areal joj se prostire od kanjona Glinščice na Krasu u Italiji preko Čavena u Sloveniji, planina u zaleđu Kvarnerskog zaljeva sve do južnog dijela Velebita.
Pogledamo li na karte rasprostranjenosti ove dvije vrste u Primorsko-goranskoj županiji uočavamo da travnjaci brda Kamenjak imaju za njih posebnu važnost. Za velecvjetnu sasu travnati prdjeli Kamenjaka najsjeverozapadnije su točke do kojih je ova vrsta uspjela doprijeti duž obronaka Dinarida. S druge strane, travnjaci Za Kameni dolci i podnožje Male Kamičine smješteni su približno u centru sjeveroistočnog dijela areala s pretpostavljeno brojčano najobilnijim populacijama kvarnersko-liburnijskog endema – cjelolatične žutilvke i koncentrirani su na razmjerno maloj površini. Jedino Obruč ima pretpostavljeno veću brojnost populacije ali na neusporedivo većoj površini na kojoj su male subpopulacije prilično raštrkane, odnonso rahlije su raspoređene.
Sl. 3. Grm cjelolatične žutilovke (foto: M. Randić)
Osim netom spomenutog kraka koridora prema planini Obruč, važan za žutilovku (čiji krajnji slabašni izdanak zalazi još i u Vodni žlib iznad Škalnice nedaleko Klane), drugi se kraci protežu, s jedne strane prema Malom Platku i Veloj Pliši na većim nadmorskim visinama, a znatno se slabiji proteže prema obali mora te doseže predio Vojsko na rubu Kukuljanskih ponikava i predio Sopalj na rubu Kostrenskog poluotoka iznad Bakra. Nastavak posljednjega ogleda se u bogatoj populaciji na rubovima Vinodola, ali je danas očito prekinut morem potopljenim Bakarskim zaljevom.
Sl. 4. Jedna od ugroza travnajaka s uskolisnom šašikom je zarastanje drvenastim vrstama – sekundarna sukcesija koja se na takvim staništima – u pravilu su to izražene vjetrometine, odvija relativno sporo (foto: M. Randić)
O senjsko-velebitskim populacijama cjeloatične žutilovke nemamo cjelovitijih saznanja ali pretpostavljamo da su također bogate, baš kao i ove u području koridora Obruč-Kamenjak-Mali Platak-Vela Pliš. Na kraju možemo sa žaljenjem ustvrditi da su male subpopulacije na Grobničkom polju, koje su vjerojatno nastale doplavljivanjem sjemena bujičnim vodama s Obruča danas svedene na tek nekoliko preživjelih jedinki (koliko nam ih je trenutno poznato), koje su zasad uspjele izbjeći sudbinu neželjenih antropogenih promjena u recentno vrijeme.
M. Randić