Uz rod kupina (Rubus) i rod ruža (Rosa), koje uz brojne druge rodove svrstavamo u vrstama i rodovima bogatu porodicu ruža (Rosaceae), zadaje botaničarima mnogo muke oko razvrstavanja i određivanja (determinacije) vrsta. U flori Hrvatske, prema opsežnom novije objavljenom djelu Flora Croatica (Nikolić, 2020),  navedeno je zasad 37 samoniklih vrsta ruža koje rastu u slobodnoj prirodi. Prepoznavanje pojedinih vrsta otežano je izrazitom lakoćom kojom se vrste ruža međusobno križaju. Zbog toga se u pojedinim predjelima mogu pronaći populacije u kojima jedinke ili skupine jedinki pokazuju cijelu lepezu prijelaznih oblika između dvaju ili više vrsta (sl. 1. i sl. 2.).

Sl. 1. i 2. Križanci divljih ruža – jedna od roditeljskih vrsta vjerojatno je u ovom slučaju bila modrozelena ruža (ruža sinjavica, Rosa glauca), što se može zaključiti po tamnopurpurnoj boji listova, dok bi drugi roditelj mogla biti pasja ruža (R. canina) na što bi mogao ukazivati oblik i boja ploda (foto: Dario Kremer).

Te činjenice, iako otežavaju posao botaničarima, povećavaju biološku raznolikost i omogućuju da se divimo maštovitostima „kombinatorike“ prirode. U slučaju divljih ruža to je neobično mnoštvo varijacija u obliku, veličini, boji, mirisima cvjetova, lišća, izbojaka, trnova, trnića, žlijezdastih dlaka i posebno plodova. Plod divljih ruža – „šipak“ (zbirni plod s mnogo tvrdih oraščića smještenih u mesnatom udubljenom cvjetištu koje je u zrelosti crvenkaste boje) također na mnoge načine varira u obliku, veličini i boji.

Sl. 3. i 4. Kuglasti oblik plodova – kod ruže sinjavice (i u ovom slučaju se vjerojatno radi o križancu – sl. 3.) i plodovi kod sitnolisne ruže (Rosa pimpinellifolia – sl. 4.), (foto: Dario Kremer i Marko Randić)

Od vrste do vrste divlje ruže plod može biti jajolikog, bačvastog ili izduženog oblika poput boce, ponekad je okruglast (sl. 3. i sl. 4.), a može varirati i u boji – od živahno koraljnocrvene do smećkastocrvene i crnkaste. Ponekad se na plodovima i peteljkama plodova nalaze i žlijezdaste dlake koje protrljane ispuštaju ugodan miris. Mirisne žlijezde kod nekih vrsta ruža prekrivaju i listove. Hlapljiva ulja iz žlijezda ruža posebno su cijenjene u kultiviranih vrsta koje se i uzgajaju u svrhu dobivanja ružina ulja. Ali žlijezde sadržavaju i pojedine divlje vrste ru: Prezreli se plodovi pasje ruže (R. canina) često zadrže na granama kroz cijelu zimu sve do proljeća.

Sl. 5. Kod pasje ruže (R. canina) plodovi često ostaju na granama tijekom zime sve do proljeća. (foto: arhiva JUP)

Ipak, u našim su krajevima najcjenjeniji plodovi divljih ruža, posebno šipci vrste pasja ruža (Rosa canina), koji sadrže visoke postotke raznih bioaktivnih tvari i koriste se od davnih dana kao hrana i lijek. Osnovne su skupine takvih korisnih tvari u šipku antioksidansi (polifenoli, vitamini C, E, D i karotenoidi), ali sadrže i tvari koje se odlikuju antimikrobnim svojstvima. Ne treba posebno ni isticati da ove korisne tvari u plodovima znatno variraju od vrste do vrste divljih ruža što pruža mogućnosti raznovrsnije primjene. Plodovima se ruža koriste i mnoge divlje životinje. Prednost im je da se na grmovima divljih ruža zadrže duboko u zimu (sl. 5.) kad vlada oskudica dostupnih izvora hrane. Zanimljivo je da se u izvješćima o sezonskoj prehrani medvjeda navodi da se medvjedi, nakon što se probude iz zimskog sna, vole osladiti (pre)zrelim šipcima, čime vjerojatno dopunjuju prehranu potrebnim vitaminima i drugim korisnim sastojcima koje ovi divlji plodovi sadržavaju.

Dario Kremer i Marko Randić