Klekovina bora krivulja tek na najvišim vrhovima izviruje iz bujnih sklopova visoko-stablastih gornaskih šuma

Pretplaninske „grmolike“ šume na Risnjaku i okolnim planinama

Vrhovi najviših goranskih planina poput Risnjaka, Snježnika, Međuvrha, Guslice, Planine, Jelenca, Medvejaca, Fratra, Obruča i drugih, nanizanih u nizovima koji se protežu i izdižu u zaleđu Riječkog zaljeva tek neznatno nadvisuju goranske bujne šume izgrađene od stasitith i visokih stabala. Između takvih je šuma i najviših goranskih vrhunaca stiješnjen pojas s „potpojasima“ i više ili manje rastrganim mozaicima „kržljavih“, više ili manje uz tlo prileglih „šuma“ sastavljenih od nekoliko istaknutih grmolikih drvenastih vrsta. Svatko tko je imao zadatak kretati se kroz takve guste grmolike sastojine na mjestima gdje ne postoje prosječene pješačke staze zna koliko to može biti tegobno, naporno i iscrpljujuće zbog isprepletenih povijenih i uz tlo prilegnutih gustih sklopova grana s nakostriješenim i bodljastim iglicama.

Najznačajnija grmolika vrsta toga najvišega vegetacijskog pojasa – pretplaninskog ili subalpinskog goranskih gora je planinski bor krivulj (Pinus mugo). Izgrađuje guste sastojine osobito na onim vrhovima i uokolo njih koji zbog raznih razloga možda nisu bili zanimljivi pastirima – da ovu gustu grmoliku vegetaciju, svojevrsnu planinsku kržljavu „šumu“, potisnu i omoguće razvitak šarolikih pretplaninskih travnjaka – rudina na dobrobit svoju i stada ovaca koja su u ovom visinskom pojasu ljeti nalazila povoljnu klimu, dobru i raznovrsnu ispašu.

Sl. 1. Reljefne, mikroklimastke i druge osobitosti i osebujnosti omogućuju da se na vrhovima, grebenima, padinama i ponikvama izmjenjuju pretplaninske rudine, stjenoviti odsječci i sastojine pretplaninskih grmova – rudine, klekovina bora i grmolike vrbe na istočnom grebenu Snježnika (foto: M. Randić)

Ponekad se priroda i sama razigrala i poigrala, pa se pobrinula da klekovina i pretplaninska kržljava „šuma“ ne obraste baš sve površine vrhova, padina i grebena, kao što se to i danas može lijepo uočiti na pojedinim vršnim dijelovima planinskog skupa Risnjaka, a posebno na Medvejcima – gdje je klekovina iznimno dobro očuvana, ali i na drugim, najčešće teže dostupnim planinskim predjelima koji su uglavnom, barem kroz doglednu prošlost, izbjegli gospodarsko korištenje za pašu domaćih životinja. Takva su mjesta česta ondje gdje se klekovina prirodno nije uspjela razviti i proširiti; police stjenovitih odsječaka, dijelovi ponikava, sipara, snježišta – mjesta gdje dugo u godini leži snijeg i slična.

Sl. 2. Odmaknutiji i teže dostupni dijelovi goranskih planina zadržali su veći stupanj “prirodnosti” pa su na njima pretplanisnke grmolike “šume” znatno cjelovitije očuvane – pogled s vrha Snježnika prema Lazačkoj glavici (foto: M. Randić)

Na razvitak grmolike pretplaninske vegetacije utjecaje od davnine imaju i divlje životinje, poput u ovim planinama manjih krda divokoza koje pašom pomažu održavati travnate površine. Čak i male izmjene mikroreljefnih svojstava terena omogućuju raznolikost i mozaičnost sastava i izgleda pretplaninske vegetacije, što najljepše dolazi do izražaja u vrijeme nakon otapanja snijega u planini, kad procvatu i počinju listati grmovi velelisne vrbe (Salix appendiculata) koja je druga najvažnija vrsta pretplaninske grmolike „šume“. Ona u pravilu uspijeva na vlažnim tlima i mozaički se izmjenjuje s grmovima klekovine bora krivulja, a posebno u ponikvama gdje se nakuplja i dugo leži snijeg izgrađuje i grmoliku vegetaciju različitu od one bora krivulja.

Sl. 3. Jedna od istaknutijih endemičnih biljaka Dinarskih planina – Scopolijeva gušarka (Arabis scopoliana) daje poseban pečat vrijednosti plješinama unutar sastojina grmova bora krivulja na planinskim skupinama Risnjačko-snježničkim (foto: M. Randić)

Još se može napomenuti da na sasvim osobitim mjestima i zakutcima, kao što je plitka ponikva podno sjenovitih osojnih okomitih litica Malog Južnog Risnjaka, u koju se tijekom zimskih mjeseci urušavaju snježne osuline i traju neobično dugo, obično sve do početka ljeta, možemo uočiti osebujne sastojine, u Gorskom kotaru rijetke, također grmolike Waldsteinove vrbe.

U sastavu klekovine bora i drugih pretplaninskih grmolikih zajednica pažnju posjetitelja ovih planina privlače i mnoge druge grmolike, a još više mnoge zeljaste biljne vrste poput dlakavog pjenišnika (Rhododendron hirsutum), grmića živopisnih crvenih cvjetova, Grisebachove pljuskavice (Hypericum grisebachii), zeljaste biljke žutih cvjetova i, posebno, na mjestima progala unutar grmolike vegetacije, raznoliki i živopisno obojeni cvjetovi i cvatovi brojnih drugih biljaka planinske cvjetane poput endemične Scopolijeve gušarke.

Marko Randić