Od svih strahova i fobija koje naš ljudski um „proizvede“, na prvom mjestu je bez imalo sumnje „arahnofobija“ ili strah od pauka (paučnjaka). Iako je strah evolucijski jako korisna i svrsishodna stvar, ponekad nam svima malo izbjegne kontroli. Najbolji način za održavanje prisebnosti, nošenja sa strahom ili pobjede nad strahom jest svakako učenje – upoznavanje „subjekta“ – uzročnika naše fobije. S fobijom ili bez nje, priroda je puna fascinantnih bića, začuđujućih sposobnosti, manje poznatih korisnih nam uloga, priča… Kao što to inače biva, inspirira nas ono nešto fascinantno u našem nedavnom okruženju i zato vam danas donosimo jednu crticu o paucima roda Argiope.

Fotografija 1. Argiope lobata dežura u svojoj mreži pokraj sljedećeg obroka kojeg će u ukapljenom stanju isisati pomoću na slamku nalik usnog aparata. (foto: Ivana Rogić)

Ovaj rod u Hrvatskoj zastupljen je s dvije vrste: Argiope bruennichi – osasti/osoliki pauk i Argiope lobata čiji hrvatski naziv nismo detektirali, ali po značenju riječi „lobata“ za potrebe ovog teksta možemo ga nazvati režnja(s)ti pauk. Riječ argiope potječe od latinske riječi argentum – srebro/srebrno, a odnosi se na sitne srebrkaste dlačice koje prekrivaju gornju stranu prosome (glavopršnjak) pauka. Moćno i zvučno prezime svakako prati i dojmljiva pojava. Ovaj dvojac zasigurno ste već susreli u vrtu ili uz neku travnatu površinu u prirodi. Rod Argiope spada u skupinu pauka „orb weavers“ koji svoju mrežu pletu spiralno. Specifičnost ovih pauka jest i poseban cik-cak uzorak koji ispletu blizu središta svoje mreže. Uzorak (stabilamentum) je bjelkast i jasno vidljiv i reflektira UV zračenje te se smatra da je njegova uloga privlačenje kukaca – hrane u mrežu. Isto tako, jedna od znanstvenih teorija jest i da služi za „odbijanje“ većih životinja npr. ptica koje ga mogu uočiti na vrijeme i ne proći kroz mrežu (uništiti ju). Prilikom svog dežurstva u mreži ovi se pauci pozicioniraju u samo središte pokraj stabilamentuma i „spare“ noge podsjećajući na slovo X.

Kako to biva u svijetu pauka, i ove vrste imaju izražen spolni dimorfizam. Razlog je to zašto češće uočimo onaj „lijepši“ spol… jer je višestruko veći. Isto tako, mužjak često završava kao obrok nakon što završi svoj ljubavni čin. No, katkad i dobar tajming igra ulogu u spašavanju vlastite glave. Mužjaci koji provedbu neko vrijeme uz ženku i odaberu točno onaj trenutak zadnjeg presvlačenja iz kojeg ženka izlazi kao spolno zrela jedinka, koopulaciju možda i prežive jer helicere – prvi par kliješta ženke  kratko vrijeme bude još mekan radi čega šteta neće biti terminalna. Ljubavni život pauka poprilično je stresan i proračunat, a prijenos gena na sljedeću generaciju najvažnija je misija u životu mužjaka koji katkad i pod cijenu života čine sve kako bi se baš njihovi i samo njihovi geni prenijeli dalje. Mužjak može svoj nastavak za prijenos sjemena ostaviti u ženki što onemogućava pokušaje prijenosa sjemena drugih mužjaka. Taj postupak dakako povećava šansu postajanja obrokom.

Fotografija 2. Osoliki pauk Argiope bruennichi dežura u mreži izgrađenoj od paukove svile. Ta „paučina“, muka svakog čišćenja i pospremanja naših domova satkana je od svilenih paukovih niti koja se do nedavno smatrala najčvršćim biološkim materijalom na svijetu (trenutno je na 2. mjestu). Paukova svila čvršća je od čelika i elastičnija od gume. (foto: Marko Randić)

Ovi su pauci super saveznici, „mali pomagači“ vrtlarima jer se hrane nametnicima koji uobičajeno borave u vrtu i narušavaju nam uspješnost plodonošenja bilja. Iako djeluju veliko zapravo spadaju u pauke srednje veličine. Obojenost osolikog pauka, neobičan oblik A. lobata praćeni karakterističnom uočljivom mrežom svakako upozoravaju poprilično jasno na njihovu prisutnost. Zastanite na trenutak i promatrajte na koji način i kako vješto i brzo zamataju svoj plijen svilenim paučnim nitima koje iz predljive žlijezde izlaze u gotovo savršenom paralelnom nizu, nalikujući već pomalo na tkanje.

Naš je strah od pauka steknut već od malih nogu. Iako neki pauci mogu biti otrovni i opasni za čovjeka, pauci roda Argiope to nisu. Ne napadaju ni ljude ni životinje, već kao i svaka druga divlja životinja u obrani prilikom susreta (ako ga se dira) može ugristi… No ništa različitije od uboda ose ili pčele. U svakom slučaju ovi su vrtni pomagači svakako poželjan prizor i dobri saveznici koji čuvaju vaš urod.

IR