Ljepokrili admiral (Vanessa atalanta) odmara na listu vinove loze (photo: Ivana Rogić)

Ljepokrili admiral (Vanessa atalanta) čest je lepršavi prizor prigradskih vrtova ovih dana u kratkim sunčanim pauzama od kiše. Možemo ih primijetiti u voćnjacima i dvorištima, u kojima grane voćaka ili vinove loze još krase neki prezreli zaostali plodovi na kojima sišu sok. Možda bi na prvu pomislili kako je to zbog ove tople jeseni, no zapravo ovaj pripadnik danjih leptira iz porodice šarenaca (Nymphalidae) jedna je od onih vrsta koje aktivno lete i do same (prave) zime. Ako je zima blaga (u primorskom dijelu Hrvatske) može ih se vidjeti i tijekom sunčanih zimskih dana. Iz krajeva gdje je zima oštrija migriraju prema jugu kako bi prezimili.

Osim impresivnog izgleda i veličine, ovog leptira karakterizira i „mogućnost divljenja“ izbliza. Naime, ovaj miran leptir tolerira približavanje ljudi poprilično blizu. Odletjeti će kada mu se približimo zaista blizu, a upravo to nam daje šansu da provedemo koji trenutak u promatranju ovog ljepotana. Razlog je tome što se ova vrsta smatra jednom od inteligentnijih u svijetu leptira iz razloga što „uči“ ne reagirati snažno na „pojave“ u okruženju koje za njega nisu opasne. Primjerice, ako mu se približi čovjek usporeno, smireno i svojim djelima i bivanjem ne predstavlja opasnost ili ugrozu, ljepokrili admiral na njegovu pojavu neće reagirati (nepotrebno) snažno i impulzivno (utrošak energije) i odletjeti u neku dalju sigurnost. Dok će primjerice iz susreta s nekim njegovim predatorom (one koje preživi) „naučiti“ da na pojavu tog predatora reagira bijegom.

IR