Dan planeta Zemlje vuče svoje početke još od 70-tih godina prošlog stoljeća, a proglašenje i obilježavanje Dana planeta Zemlje 22. travnja službeno postaje 1992. godine na Konferenciji UN-a u Rio de Janeiru kada je usklađen program za promicanje održivog razvoja. Od tada, obilježavanje Dana planeta Zemlje poprima globalne razmjere i do današnjeg dana, u obilježavanje je uključeno više od 190 zemalja diljem planete.

Samo obilježavanje Dana planeta Zemlje koordinira, diljem svijeta okuplja aktiviste i stručnjake te promovira manifestacije usmjerene na očuvanje planeta, organizacija EarthDay (https://www.earthday.org/). Svake godine fokus se stavlja na temu kojom se nastoji osvijestiti postojeće probleme s kojima je planet suočen (i čovječanstvo) kao i na moguća rješenja i nužne promjene. Tako je primjerice tema za 2022. godinu bila “Obnovimo našu Zemlju”, a 2023. “Investirajmo u naš planet”. Ove 2024. godine tema je “Planeta vs. Plastika” ili “Planeta protiv plastike”.

Ovaj “ekološki pokret” koji traje više od 50 godina započeo je u SAD-u, zabrinutošću šire javnosti za zdravlje ekosustava u kojem živimo uslijed ubrzanog razvoja industrije, trošenja fosilnih goriva, onečišćenja zraka i klimatskih promjena. Ukratko, uslijed svih čovjekovih negativnih utjecaja na ovaj jedini planet koji imamo i koji svi dijelimo, i o čijem zdravlju ovisi i naš opstanak. (Photo: Sunčica Strišković)

Ovogodišnja tema “Planeta vs. Plastika“ posvećena je osvješćivanju gorućeg problema onečišćenja planeta plastikom koje rapidno napreduje svake godine. S ovogodišnjom temom EarthDay organizacija ističe potrebu o smanjenju upotrebe plastike za 60% do 2040. godine na svjetskoj razini, i to prvenstveno izbacivanjem plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu, okončanju trendova brze mode, ali i razvojem i ulaganjem u inovativna tehnološka rješenja koja nam mogu ponuditi nove materijale, ali i načine boljeg gospodarenja plastikom. Fokus je ideje izbaciti plastiku iz upotrebe gdje ona zaista nije nužna, a ni potrebna jer postoje za okoliš prihvatljivije alternative. (Poster design by: Ivana Rogić)

Uz klimatske promjene, onečišćenje zraka, vode i tla, gubitka bioraznolikosti, degradaciju staništa i krčenje šuma, eroziju tla te globalnu betonizaciju, plastika je jedan od gorućih okolišnih problema današnjice. Što je plastika? Termin “plastika” koristi se kao naziv za sintetske/umjetne materijale sastavljene od polimera – kemijskih spojeva vrlo velikih molekulskih masa. Glavna sirovina za proizvodnju plastičnih proizvoda jest nafta koja predstavlja neobnovljivi prirodni resurs. Plastika uza sva svoja fenomenalna svojstva (jeftina proizvodnja, lakoća obrade, širok spektar željenih svojstava od čvrstoće do prozirnosti i elastičnosti…), nezamjenjive primjene u medicini, tehnologiji i industriji također ima i ono jedno svojstvo radi kojeg nosi izuzetno veliku opasnost za živi svijet na planeti, a to je da se NE RAZGRAĐUJE, odnosno nije biološki razgradiva.

Plastične vrećice česta su neprirodna „dekoracija“ na zelenom raslinju priobalja. Nemar ili neprikladno odlaganje uz djelovanje bure, omogućiti će ovoj plastičnoj vrećici usitnjavanje na sitnije fragmente, a zatim i odlazak do posljednje destinacije – MORE. Zanimljiv video o putovanju plastične vrećice možete pogledati na https://www.youtube.com/watch?v=GLgh9h2ePYw (photo: Ivana Rogić)

More je krajnja destinacija svake folije odmotane s kutije cigareta i bačene na cestu, od kuda će oborinskim vodama ili vjetrom biti odnesena u more. Procjenjuje se da u svjetskim morima danas ima 200 milijuna tona plastičnog otpada, a svake godine taj se broj poveća za još oko 10 milijuna tona. Plastični otpad nalazimo na oceanskim dnima, u stupcu vode, na plažama. No na nekim mjestima u svjetskim morima djelovanjem morskih struja formiraju se akumulacije – otoci smeća. Danas su mora „zauzeta“ sa 6 velikih prstenova plastičnog smeća. Najveća takva formacija plastičnog otpada nalazi se u Tihom oceanu poznatija pod nazivom “Great Pacific Garbage Patch” i rasprostire se na površini koju možemo usporediti s površinom 3 Francuske.

Možemo reći da živimo u „plastičnom dobu“, okrenemo li se u vlastitom domu, vrlo je malo stvari koje nisu plastične ili nemaju “plastične” aditive u sebi ili dijelovima. Svaki elektronički uređaj vrvi plastikom, namještaj, odjeća i obuća, hrana je pakirana u plastičnu ambalažu, četkice za zube, spužvice za pranje, kozmetički i higijenski proizvodi u plastičnoj su ambalaži. Gotovo je nemoguće zamisliti život u 21. stoljeću bez plastičnih proizvoda. Naiđemo li negdje na plastične krhotine kanistera odbačenog pred 40-ak godina, možemo steći krivi dojam “vidi… pa raspada se“. Da, plastika s vremenom gubi svoja svojstva elastičnosti i postaje krta, sklonija pucanju, no tu nije riječ o biorazgradnji već samo o usitnjavanju na manje dijelove. Dijelove plastike reda veličine od 0,001 do 5 mm nazivamo mikroplastika, one još manje nazivamo nanoplastika. Upravo su te sićušne čestice izuzetno velika (i nevidljiva) opasnost za živi svijet, za zdravlje ljudi.

Prema nastanku možemo razlikovati primarnu mikroplastiku (i nanoplastiku) – ciljano proizvedeni sintetski spojevi koji se dodaju mnogim drugim proizvodima radi postizanja određenih svojstava, poput nekih industrijskih abraziva, perlica u kozmetičkim proizvodima, školjica i glitera. Zatim imamo sekundarnu mikroplastiku koja nastaje uslijed raspadanja usitnjavanjem plastičnih proizvoda (uslijed djelovanja vremenskih uvjeta: visoke i niske temperature, UV zračenje, fizičko habanje uslijed korištenja). Ona nastaje raspadanjem plastičnog otpada u prirodi, najviše u moru, habanjem automobilskih guma, trošenjem sintetičke odjeće.

Jednostavni prikaz primjera ulaska čestica mikroplastike u hranidbeni lanac. (Infografika by Ivana Rogić)

Plastika nam nikad nije bila bliža srcu, doslovno. Sitne čestice mikroplastike raspršene su u moru, u tlu, čak i u zraku i upravo radi veličine bez problema ulaze u hranidbeni lanac ili ih udišemo. Plastika/mikroplastika iako jest nereaktivne prirode u sebi sadrži i različite kemijske aditive dodane tijekom postupka proizvodnje, a na njenoj površini rado se zadržavaju različite bakterije i patogeni pa njen negativan učinak na žive organizme po ulasku u organizam možemo promatrati na 3 načina: strana ometajuća čestica koja zauzima mjesto tamo gdje je ne bi trebalo biti, strana čestica koja otpušta štetne supstance poput dioksina, furana, teških metala i policikličkih aromatskih ugljikovodika te strana čestica na čijoj su površini bakterije i patogeni.

Na što mi sami kao pojedinci možemo pripaziti, a da bi doprinijeli smanjenju količine plastike u okolišu. (Infografika by: Ivana Rogić)

Što mi kao pojedinci možemo učiniti?

Kad se male ruke slože, možda se ne može baš sve, ali može se postići puno. Uostalom, svako smanjenje količine plastičnog otpada u našem okruženju i okolišu je bolje nego trenutna količina, a odreći se nepotrebnih plastičnih proizvoda zaista može biti bezbolno, samo nam treba mali korak da izađemo iz rutinskog komfora… npr:

– Ponijeti svoju bočicu vode za višekratnu upotrebu sa sobom, odličan je izbor. Uvijek je možete dopuniti i još uštedjeti jer ne kupujete novu jednokratnu bočicu svaki dan.

– Jednokratni plastični pribor, direktno je kupovanje otpada. Trgovine nude izbor pribora izrađenog od papira i kartona, kao i od drveta. Primjerice, za roštiljanje na izletištu najjeftinije i za planet najbolje rješenje je ponijeti metalni i keramički pribor od kuće.

– Platnene torbe zaista mogu potrajati i dva desetljeća (iz osobnog iskustva), a pritom tegliti puno teži teret nego što to može podnijeti jedna plastična vrećica.

– Zavirite i u second hand dućane, povežite se s ljudima putem „Sharing is carring“ pokreta, poklonite i udomite ono što vam je potrebno… nema smisla niti bacati funkcionalne stvari, niti kupovati ako netko poklanja funkcionalno rabljeno.

– Popravite i obnovite vlastite stvari, naravno kada je to moguće. U društvu je najzabavnije, a uz dobre uspomene, možda vaša kreacija bude zaista jedinstvena.

– Sagledajte spektar vlastitih higijenskih proizvoda. Primjerice vlažne maramice nažalost se većinom rade od sintetskih vlakana, no na policama dućana postoje i one koje se rade od celuloze i biorazgradive su. Nadalje, tu su i platneni higijenski ulošci i platnene pelene čija upotreba eliminira značajan dio plastičnog otpada.

– Izbacite sintetiku iz ormara i/ili radije birajte odjeću od prirodnih materijala (osim vodonepropusnih i zimskih jakni). Prirodni su materijali ugodniji za nošenje i „ugodnije“ reagiraju na znojenje.