Dan 20. svibanj u svijetu se slavi i obilježava kao SVJETSKI DAN PČELA. Relativno je to „mlad“ rođendan za oprašivače koji se obilježava tek od 2018. godine, iako o njihovoj ulozi u ekosustavu značajnim dijelom ovisimo otkad je ljudi. Razlog obilježavanja ovog dana i osvješćivanja javnosti, leži uvijek i u pojavnosti nekog problema za čije rješavanje svi ljudi na planetarnoj razini moraju nešto poduzeti zajedno. Razlog, odnosno problem jest gubitak brojnosti oprašivača, prvenstveno divljih vrsta pčela i ostalih kukaca oprašivača pa čak i medonosnih pčela. Ti korisni kukci žive u istom okolišu kao i mi pa su posljedično izloženi brojnim ekološkim problemima poput onečišćenja, klimatskih promjena, gubitka staništa, prenamjene zemljišta, intenzivne poljoprivrede, korištenja insekticida… Sve to kad se zbroji, otežava preživljavanje ovih simpatičnih i nužnih nam kukaca.

(Foto: Ivana Rogić) Medonosna pčela u poslu. Pčele medarice rod su kukaca medonosnih pčela, u Europi je to Apis mellifera, zastupljena sa 4 podrvrste. Upravo pčele medarice, prvi su „udomaćeni“ korisni kukci. Iz tog razloga veza čovjeka s ovim kukcem traje već jako dugo, čak duže od postojanja ratarstva i stočarstva. Na spomen pčele, prvo što nam pada na pamet je med, matična mliječ i vosak – proizvodi koji su nam korisni, no korisnost pčela mnogo je veća i važnija od proizvoda koje nam pružaju, a to je oprašivanje cvjetova biljaka. Iako nisu jedini oprašivači u svijetu kukaca i životinja, medonosna pčela je postala ambasador svih oprašivača i simbol njihova očuvanja. Možda baš radi višetisućljetne povezanosti sa čovjekom.

Danas, ipak želimo skrenuti pažnju na divljake, odnosno divlje vrste iz porodice pčela i to one velike, dlakave i bučne. Jeste li primijetili da pripadnike porodice pčela prati dlakavost, dok primjerice pripadnici porodice osa nemaju dlaka? A zašto baš ove velike i bučne? Da razbijemo strahove i predrasude! Svi smo vjerojatno u životu i susreli i vidjeli ljude koji su na kontakt zujećih kukaca reagirali pomalo panično. Posebice kad je veći kukac u pitanju. No, zapravo straha nema! Jer su ove poveće (najveće zujalice) pčele miroljubiva bića bez agresivnih sklonosti… koja se mogu braniti ukoliko ih se isprovocira.

Foto: (Ivana Rogić) Pčela drvarica (Xylocopa violacea) naša je najveća vrsta pčele, ujedno i najveća europska vrsta. Već sam njezin naziv govori nam puno o njoj. Riječ „Xylocopa“ grčkog je podrijetla i značenje joj je rezač drveta (engleski naziv joj je carpenter bee, što u doslovnom prijevodi znači pčela stolarica ili drvodjelja), dok riječ „violacea“ upućuje na prepoznatljivi ljubičasti odsjaj na krilima. Solitarna je pčela i ne živi u zajednici. Gnijezda radi u mrtvom i trulom drvetu gdje kopa tunele dužine oko 30 cm. Zimu prezimljuje hibernirajući u starom tunelu koji je napravila sama za potrebe gniježđenja ili ih je napravio netko drugi. Ova će velika pčela rado posjetiti i hotele za pčele koje u zadnje vrijeme izrađuju ljudi, posebice dječica škola i vrtića, kako bi pomogli divljim pčelama. Hrani se peludi i nektarom, što je ujedno i glavna karakteristika oprašivača biljaka, koji pri svom hranjenju „slučajno“ prenose pelud od cvijeta do cvijeta (s prašnika na tučak) što kod biljaka omogućuje razvoja ploda, a kod mnogih vrsta biljaka i samo postizanje boljeg i većeg uroda. Na području Mediterana ovi su divovi aktivni i u sumrak i noću pa su važni za oprašivanje biljaka koje cvjetaju noću.

Iako su potpuno u sjeni medonosne pčele, divlje su pčele mali nevidljivi junaci i globalno najvažniji oprašivači. Procjenjuje se da u Hrvatskoj živi više od 700 vrsta divljih pčela. Zanimljivo je spomenuti Projekt CRO BUZZ KLIMA kojeg je proveo Zavod za zaštitu okoliša i prirode, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja https://crobuzz.mingor.hr/o-projektu/ i kroz koji se nastojalo bolje upoznati naše kukcolike oprašivače. Kroz projekt je naravno proizašla i jedna praktična publikacija „Vrtovi koji zuje“ www.haop.hr/sites/default/files/uploads/publications/2023-09/Vrtovi_koji_zuje_web.pdf , koja nam donosi praktične i konkretne smjernice kako vlastiti vrt ili gradske parkove učiniti više friendly prostorima za oprašivače.

(Foto: Marko Randić) I bumbari su u porodici pčela. Iako postoji mnoštvo različitih vrsta bumbara, najzastupljenija je vrsta zemni bumbar (Bombus terrestris), a njegov naziv puno govori o njemu. „Bombus“ je starogrčka riječ kojom se opisuje dubok i zujav zvuk, a „terrestris“ indicira na povezanost sa zemljom, tlom. Ženka gnijezdo pravi u zemlji, koristeći postojeće rupe. Jedna kolonija može brojati i 400 radilica (ženki). Ljeti se iz neoplođenih jajašaca razvijaju mužjaci – trutovi čija je jedina svrha parenje, a i nemaju žalac. Samo oplođene ženke prezimljuju kako bi ponovno podigle sljedeću generaciju. Ono što bumbare izdvaja od ostalih kukaca oprašivača, jest njihova veličina, koja im omogućuje da posjete više cvjetova (efikasniji su). Biti teži također je korisno u oprašivanju iz razloga što tako imaju bolji kontakt sa dijelovima cvijeta koji su uključeni u oprašivanje – prašnici i tučak. Ono što je posebno i zanimljivo s bumbarima jest činjenica da klima nema toliki utjecaj na njih kao na ostale oprašivače. Bumbari su kukci koji imaju sposobnost kontroliranja vlastite temperature radi čega mogu biti aktivni već i pri temperaturama od 5°C. Oni su kao oprašivači važni za biljke koje cvjetaju rano poput primjerice modre sase čiji su dlakavi cvjetovi otvaraju već u ožujku…