U današnje doba puno se priča o globalnim prijetnjama koje čovječanstvo predstavlja za bioraznolikost. Neke od najčešće spominjanih su krivolov i prekomjerni lov, zagađenje i gubitak staništa, no ono o čemu se možda i manje priča jest utjecaj samih ljudskih struktura i intervencija u prostoru na određene životinjske vrste. Jedan od boljih primjera za to je kolizija ptica s mnogobrojnim staklenim površinama u prostoru u kojem obitavaju.
Određena istraživanja ukazuju da sudari ptica sa staklenim površinama mogli biti najveći čovjekom izazvani uzrok mortaliteta ptica, veći čak i od mortaliteta izazvanog električnim vodovima i stupovima (elektrokucija), lovom, pesticidima, sudarima s vozilima i vjetroelektranama. Zašto se to događa?
Naime za ptice, staklene površine su potpuno nevidljive. Zelenilo koje se vidi kroz staklo ili se u staklu reflektira, pticama ne daje do znanja da se radi o fizičkoj prepreci kroz koju ne mogu proletjeti pa često udarac u samo staklo bude poguban za pticu. Također, primijećeni su i slučajevi gdje ptica pokušava napasti svoj odraz u staklu vjerujući da se radi o suparniku koji je upao na već zauzet teritorij. Određene studije govore nam o mogućem broju od 25 milijuna ptica godišnje na području Kanade i čak i do 1 milijarde ptica godišnje na prostoru SAD-a koje stradaju od kolizije sa staklenim površinama!
Otisak na staklu nakon sudara ptice sa staklenom površinom Foto: https://birdallianceoregon.org/
Većina sudara sa staklenim površinama završava fatalno. Čak i ako sam sudar ne ubije pticu, ona pada na pod i postaje laka meta za predatore ili podliježe ozljedama koje su posljedica sudara.
Kod nas u Hrvatskoj vrlo su česti sudari ptica sa staklenim površinama autobusnih čekaonica. Iz ljudske perspektive staklene kućice na autobusnim ili željezničkim postajama su relativno male intervencije u prostoru, no za ptice one predstavljaju nevidljive prepreke. Staklene autobusne čekaonice posebno su česte u ruralnim područjima i upravo tamo predstavljaju najveću prijetnju pticama. Sama čekaonica je jednostavna i brza za postavljanje, ne pružajući priliku pticama naviknuti se na novu prepreku u prostoru. Razvojem javnog prometa postavlja se više i više takvih postaja, a postojeće stare, napravljene od betona ili drva, zamjenjuju se novim staklenim, moglo bi se reći i estetski vjerojatno ljepšim. Na primjeru Poljske, provedeno je istraživanje, na uzorku od 714–1050 stanica od kojih je više od polovice stakleno. Sam taj veliki broj nevidljivih prepreka dokazano je da predstavlja značajnu prijetnju za ptice na tim područjima. Broj sudara naravno varira ovisno o položaju stanice u prostoru i godišnjem dobu, s velikom većinom sudara u ljetnim mjesecima.
Primjer jedne problematične staklene nadstrešnice autobusnog stajališta, na kojoj je evidentirano više ponovljenih stradavanja ptica i više različitih vrsta od kojih je kos najčešće zabilježena vrsta. Foto: Ante Vucić
ŠTO SE MOŽE UČINITI?
Stvaranje uzoraka na vanjskoj površini stakla – pokazalo se da se primjenom običnih tamnih ili obojanih linija na staklenu površinu s odgovarajućim razmakom (ne više od 10 cm širine među linijama i 5 cm visine, te s debljinom linije od minimalno 0,6 cm postižemo vizualni efekt mreže kroz koju ni najmanja ptica ne može proletjeti te se drastično smanjuje broj sudara sa staklenom površinom. Zanimljivo je da se klasično rješenje lijepljenja silueta ptica koje često viđamo na bukobranima uz autocestu pokazalo kao puno manje učinkovita. Jednostavno je prevelika površina stakla ostala nepokrivena da bi ova metoda imala efekta.
Jednog zanimljivog rješenja dosjetio se i Zoološki vrt u Zagrebu koji je svoje problematične staklene površine oslikao u suradnji s učenicima umjetničke gimnazijom stvarajući tako prava remek djela u prostoru čija plemenita svrha je očuvanje ptičjih života.
Primjer rješenja u Zoološkom vrtu u Zagrebu. Foto: Zoološki vrt Zagreb
Učiniti staklo neprozirnim – potpuno pokrivanje vanjske površine stakla bojom (ili ugradnja već zamućenih stakala), obljepljivanje naljepnicama ili ukrasnim samoljepljivim folijama, na način koji omogućuje nesmetano gledanje iznutra, ali je s vanjske strane neprozirna. Obljepljivanje površina kartama ruta javnog prijevoza ili promotivnim plakatima postižemo sličan efekt iako treba i dalje paziti da ne ostavljamo veliku površinu nepokrivenom. Idealno bi bilo o istome voditi račina već pri projektiranju.
Fizičke barijere – Ukoliko se radi o prozorima na zgradama, fizičke barijere poput škura, zavjesa, mreža ili obješenih konopa ptice će obeshrabriti da lete prema staklu. Naravno, opet uz poštivanje minimalnog razmaka, inače bi se mogle pokušati provući između prepreka.
Zatvorene zavjese – zatvaranjem zavjesa stvaramo privid barijere iza stakla. Ova metoda je dobra za prozore koji su prozirni izvana. Za prozore koji reflektiraju sliku okolnog zelenila, ovo nije učinkovito.
Pomicanje kućnih biljaka dalje od prozora – Kućne biljke koje su vidljive kroz prozore ili staklena vrata mogu pticama izgledati kao pogodno stanište. Ako ih uklonimo iz vidokruga, smanjujemo mogućnost kolizije ptice sa prozorom.