Šumski balavac (Limax cinereoniger) (foto: Ivana Rogić)
Možda nije najljepši prizor za većinu ljudi dok šeću šumom, no i puž golać ima zanimljiv životopis. Sam naziv vrste ukazuje da ga nalazimo na šumskom staništu i da je balav, odnosno sluzav. No, tim bi riječima opisali i bilo kojeg drugog predstavnika kopnenih puževa. Za šumskog balavca, možemo reći da je pravi izbirljivac. Kao svoje stanište bira starije, vlažnije šume pa ne iznenađuje da smo na predstavnike njegove vrste često nailazili tijekom šetnje Park šumom Golubinjak. Ovaj primjerak stisnuo se na vlažnoj mahovini tijekom svog dnevnog odmora. Iako mogu biti aktivni i danju, šumski balavci (ali i druge vrste puževa i puževa golaća) najčešće su aktivni noću kada započinje njihovo plaženje po šumskom tlu, drvima, deblima, listincu. Hrane su gljivama i lišajevima te mrtvom biljnom tvari, a svojom prisutnošću u šumi ne čine nikakvu štetu, dapače korisni su i važni u ciklusu razgradnje i kruženja tvari, ali i kao dio hranidbenog lanca.
U šumskom ekosustavu, šumski balavac dio je hranidbenog lanca i sam je na meniju drugim vrstama, poput ptica kosa i drozda cikelja, žaba, ježeva, krtica i vjeverica. (photo: Ivana Rogić)
Šumski balavac spada u najveće kopnene puževe. U prosjeku dužina tijela doseže 10-20 cm, no zabilježeni su i duži primjerci. (photo: Sunčica Strišković)
Uz impresivnu dužinu, šumski balavac vodi i nadasve zanimljiv ljubavni život. Većina kopnenih puževa i puževa golaća su dvospolci – hemafroditi. To znači da jedna jedinka posjeduje muške i ženke reproduktivne organe. Unatoč tome ima sve potrebne “dijelove”, za reprodukciju je ipak potrebno dvoje. Balavac/ica penje se prema povišenim krošnjama drveća, ostavljajući sluzavi trag koji otpušta miris čija je funkcija privlačenje druge jedinke. Kada se susretnu, omotaju svoja tijela jedno oko drugog, viseći na ljepljivoj sluzi, poput nekog spiralnog ornamenta koji visi s grane. U samom činu, razmijene paketiće (muških spolnih stanica) i spreme ih u poseban organ. Nakon toga, (samo)oplodnja je moguća. Oplođena jajašca odlažu ispod mahovine ili lišća, a tijekom jedne sezone mogu ukupno položiti i do 800 jajašaca iz kojih će se nakon 20ak dana razviti juvenilne jedinke dužine 8-9 mm. Šumski balavac u prosjeku živi 3 godine, ne pojede li ga neki predator prije.
Puževi (lat. Gastropoda) najbrojniji su razred mekušaca kojem pripadaju puževi s kućicom i puževi bez kućice, poznatijeg naziva „golaći“, a koji nastanjuju slana ili slatka vodena staništa ili žive na kopnu. Zasigurno ste se zapitali „Zašto puž golać nema kućicu?“… Dosadašnje znanstvene teorije ukazuju da je evolucija puževa kod nekih vrsta išla u smjeru smanjenja i kompletnog gubitka vanjske kućice. Pogledamo li jednog puža s kućicom, možemo zaključiti da je donekle u njoj zaštićen od predatora, ali i od isušivanja za vrijeme nepovoljnih uvjeta. Kod puževa golaća, te zaštite nema, no bez kućice golaći se mogu skrivati ili zavlačiti i u skučenije prostore. Pretpostavlja se da je kod morskih vrsta puževa golaća evolucija išla u smjeru gubitka kućice radi uštede energije, dok je kod kopnenih vrsta puževa gubitak kućice evolucijska prilagodba na kopneni okoliš s manje raspoloživog kalcija – ključnog elementa za „izgradnju“ kućice.