Kućni macaklin (Hemidactylus turcicus) je gušter koji je pretežito aktivan noću. Domovina mu je mediteranska regija od kuda se raselio u mnoge dijelove svijeta, poput istočne Afrike, Južne Amerike, Karipskog otočja i juga i jugozapada Sjedinjenih Američkih država. Iako je teško procijeniti njegov utjecaj na autohtone vrste zemalja u koje se proširio, uočeno je da se njegova brojnost u tim zemljama povećava vjerojatno zbog manjka predatora i sposobnosti da se uvlači u male pukotine i živi u blizini ljudi, primjerice u pukotinama u zidovima kuća.

I kod nas u Hrvatskoj rado boravi na zidovima kuća, a ponekad čak i u samim kućama kao vrijedan sustanar. Hrani se sitnim životinjicama poput cvrčaka, skakavaca, žohara, pauka, dnevnih i noćnih leptira, mrava, izopodnih račića i puževa. Često ga se sreće unutar kuća i u centru grada Rijeke gdje je fotografiran u prizemlju velike stambene zgrade, a stanari kažu da ga ljeti često susreću i u stanovima na višim katovima gdje dolazi putem ventilacije.

Kućni macaklin fotografiran u stambenoj zgradi s 14 katova. Kažu da ga se može sresti i unutar stanova na visokim katovima.

O macaklinima postoje brojne legende i predaje, poput onih da im je koža otrovna, da će se otrovati onaj koji dotakne predmet koji je dirao macaklin ili da su otrovni kad upadnu u mlijeko. To naravno nije istina, macaklini nisu otrovne životinje. Nama je ipak najdraža sicilijanska predaja koja kaže da je boravljenje macaklina u nekoj kući ili na nečijoj zemlji znak da je vlasnik dobar čovjek. Naime, postoji vjerovanje da oni dolaze samo tamo gdje je dobra, vedra i ugodna atmosfera.

Jedna je od dvije vrste macaklina u Hrvatskoj. Ono što je još zanimljivo za macakline je da imaju sposobnost glasanja. Glasanje kućnog macaklina možete poslušati ovdje: https://www.californiaherps.com/sounds/hturcicus.mp3