Sl. 1. Detalj iz Ledene špilje u Park šumi Golubinjak (foto: M. Randić)
ZANIMLJIVOSTI PARK ŠUME GOLUBINJAK mr. sc. Marko Randić Osnovni prirodni fenomen Park šume je biljnim, životinjskim i gljivljim vrstama bogata gorska šuma koja se isprepliće s razvedenim krškim reljefom, špiljama, podzemnim šupljinama i obiljem slikovitih karbonatnih stijena. Na osobit estetski značaj šumskog svijeta i rastrganog labirinta stijena Golubinjaka ukazao je još koncem 19. stoljeća naš poznati istraživač i promicatelj prirode Gorskog kotara Dragutin Hirc: “Sa jugo-iztočne strane Lokava, protegnuše se ove zanimive i čudnolike pećine na nekoliko stotina metara daleko. Najprije teku od jugo-iztoka prema zapadu, a tad okrenu kraćim trakom sjeverno. Svaka je pećina za se skoro vrh, na koji se težko uzpeti, jer silne stiene osovce padaju, nu kad si se uzpeo, pregledavaš ih na daleko nazrievaš strašne razpukline, špilje i jamurine; gledaš orijaške jele i smreke, te napokon zuriš izmučen od čuda u grobnoj tišini, koja u ovom kraju vlada”. Dragutin Hirc, 1898., fragment o Golubinjaku iz knjige “Gorski kotar”. U Golubinjaku se mogu razlikovati dva osnovna tipa šumske vegetacije. Na dubljim profilima tla razvija se uobičajeni tip šume bukve i jele, poznatiji u botaničkoj znanosti pod znanstvenim nazivom as. Omphalodo-Fagetum. Ova floristički neobično bogata šumska zajednica dobila je naziv po značajnoj proljetnoj biljci lijepih modrih cvjetova – mišjem uhu (Omphalodes verna, sl. 2). Najstarija stabla, među kojima i jela – “kraljica šume” izrasla su u ovom tipu šume. Drugi, krajobrazno, ali zbog posebnog vizualnog i estetskog dojma koji ostavlja na posjetitelja, možda još značajniji tip šume je šuma jele s milavom u kojoj je dosta obilna i smreka (as. Calamagrostio-Abietetum). Taj tip šume poznat je i pod popularnim nazivom šuma jele (i smreke) na kamenim blokovima. Pojedina šumska stabla, među kojima preteže crnogorica, (a lokalna osobitost je mnoštvo suhih i izvaljenih stabala koja imaju neprocjenjivu biološku važnost), pomiješani su među rastrganim stijenama i karbonatnim blokovima što sve dočarava neponovljiv utisak šumske divljine. U podnožju stijena i među stijenama vrlo se bujno razrastaju pojedine vrste paprati i visokih zeleni koje tvore posebne biljne zajednice. Najuočljivija na ovakvim staništima je zajednica kolotoča (as. Telekietum speciosae). Predio u podnožju stijena je prepun pukotina i obrušenih kamenih blokova između kojih struji studen zrak, pa ovi mikrolokaliteti predstavljaju svojevrsna mrazišta, gdje se hladan zrak može osjetiti i za najjačih ljetnih vrućina. Takva mjesta obrasla su posebnim biljnim svijetom s mnogim mahovinama i papratnjačama. Na području Park šume Golubinjak krški fenomeni – špilje, kameni mostovi, ledenice, ponikve i karbonatne stijene najraznolikijih oblika (Ledena i Golubnija špilja, Paklena vrata i drugo) izazivaju osobito zanimanje. Ledena jama (sl. 1) tipično je nalazište – “locus typicus” tri svojte kukaca kornjaša i jedne vrste stonoga dvojenoga na kojemu su prvi puta pronađene i opisane za znanost. Može očekivati da će sve brojniji posjetitelji, osobito ako im se na primjeren način ukaže na ovdašnje osobitosti i vrijednosti, znati prepoznati i cijeniti prirodne ljepote ove osebujne i očuvane Park šume. Javna ustanova “Priroda” uključila se u izradu Programa gospodarenja za Park šumu Golubinjak, pa je za te potrebe pripremljen kraći informativni tekst o prirodnim vrijednostima koji je objavljen na našim web stranicama www.ju-priroda.hr/3zasticeni/3golubinjak.html M.R. Sl. 2. Mišje uho – karakteristična vrsta bukovo-jelove šume (foto: M. Randić)
|