mr. sc. Marko Randić, dipl. ing. biol.
Javna ustanova “Priroda”, 51000 Rijeka, Grivica 4,
e-mail: marko.randic@ju-priroda.hr
dr. sc. Dario Kremer, dipl. ing. šum.
Kolodvorska 7
10370 Dugo Selo
Planina Obruč i druge planine iznad Grobničkog polja ističu se brojnim lokalitetima na kojima je jedan od prevladavajućih ekoloških čimbenika učestalo puhanje bure. O postojanju takvih (mikro)lokaliteta, koje u narodu nazivaju “burnjaci”, svjedoči i toponim Burnjak na putu za planinarski dom Hahlić na Obruču. Travnjaci na burnjacima odlikuju se bogatstvom i osobitošću biljnog i životinjskog svijeta, a poseban pečat daje im trava uskolisna šašika (Sesleria tenuifolia Schrad. s. l., syn. S. juncifolia). Ona prekriva velike površine na primorskim padinama planine Obruč i okolnih planina. Takvi se travnjaci na širem kvarnerskom prostoru ističu jednoličnim izgledom zbog gustih sklopova busena uskolisne šašike (u grobničkom govoru poznatija kao trava iglenac*). Nekad su travnjaci uskolisne šašike bili cijenjeni kao paša za ovce, a danas su uglavnom prepušteni polaganom zarastanju.
Dosad su se u klasičnoj botaničko-vegetacijskoj znanosti (Horvat 1962) na ovom prostoru spominjala uglavnom tri tipa vegetacije travnjaka u kojima prevladava uskolisna šašika. Riječ je o biljnim zajednicama ili asocijacijama Genisto-Caricetum mucronatae, Carici-Centauretum rupestris subas. seslerietosum i Saturejo-Edraenthetum.
Proučavajući spomenute zajednice na planinama u zaleđu Grobničkog polja, kao i na širem kvarnerskom području, došli smo do zaključka da bi bilo primjerenije odijeliti zajednice travnjaka u kojima prevladava uskolisna šašika i koji su tipični za burnjake, od asocijacije Carici-Centauretum rupestris (koja se razvija na staništima manje izloženim buri) u poseban skup zajednica koji smo provizorno imenovali “Seslerietum juncifoliae s. l.” (usp. Randić 2007).
Do danas je sa šireg područja, tj. s Krasa u Sloveniji opisana samo zajednica Genisto sericeae-Seslerietum juncifoliae, a s otoka Krka zajednica Bromo-Seslerietum interruptae, koje bi dijelom mogli uvrstiti u taj specifičan “skup” zajednica kraških travnjaka na burnjacima. Također smatramo da bi taj “skup” zajednica, zbog znatne visinske, ekološke i florističke raznolikosti trebalo još detaljnije fitocenološki raščlaniti. Kao jednog od mogućih značajnijih predstavnika takvog “skupa” zajednica, posebno u višim i hladnijim predjelima planina u riječkom zaleđu, mogli bi označiti dosad neopisanu zajednicu Campanulo marchesetti-Seslerietum juncifoliae prov. (Randić 2007: tablica 11, usp. osobito snimke br. 206, 21, 215 i 216).Od svojstvenih vrsta ove zajednice, uz prevladavajuću uskolisnu šašiku, možemo zasad izdvojiti markezetijev zvončić (Campanula marchesetti
Witasek), gorski luk (Allium ericetorum Thore), prženicu (Knautia sp.) i drugo karakteristično bilje.
Zajednica Genisto-Caricetum mucronatae razvija se na najizloženijim vjetrometinama i raširena je od padina brda Pliševice iznad Klane preko planine Obruč i izloženih padina Mudne doli do ispod Malog Platka i grebena Bogdin (Randić et al. 2013) . Ova zajednica neobično je vrijedna u pogledu zaštite rijetkih i endemičnih vrsta važnih na europskoj razini (NATURA 2000 vrste). Na podnožju Obruča, u predjelu Zad Steni/Brgudac pronašli smo sastojine ove zajednice na neuobičajeno malim nadmorskim visinama. Odlikuju se posebnim botaničkim sastavom (planinsko bije i vrsta crnkasta šiljevina ili Schoenus nigricans L.), a budući da u botaničkoj znanosti takve sastojine dosad još nisu opisane predlažemo izdvajanje posebne subasocijacije Genisto-Caricetum mucronatae subass. schoenetosum nigricantis (Randić 2007: tablica 10, snimke 183 i 199). Ekologija ove zajednice je neobično zanimljiva i vjerojatno se dijelom podudara s ekologijom zajednice Danthonio-Scorzoneretum villosae subass. schoenetosum nigricantis s kvarnerskih otoka Krka i Cresa.
Treća zajednica, as. Saturejo-Edraenathetum, tipična je zajednica nižih položaja koja, primjerice obrasta vjetrometine Grobničkog polja i u njoj također ponekad u botaničkom sastavu prevladava trava uskolisna šašika.
Literatura:
Horvat, I. (1962): Vegetacija planina zapadne Hrvatske. Prir. Istraž. 30 ser Acta biol.2(30): 5-173.
Randić, M. (2007): Vegetacijske sukcesije travnjaka na području Primorsko-goranske županije. Magistarski rad (manuscript). Prirodoslovno matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Biološki odsjek, Zagreb: 1-204.
Randić, M., Brkljačić, A., Lukač, G. i Kremer, D. (2013): New localities of rare NATURA 200 species: Pulsatilla grandis Wender., Genista holopetala (Koch) Bald. And Cypripedium calceolus L. in the NW Dinarides in Croatia. Nat. Croat. Vol. 22. No. 1: 95-109.
*Na narodni naziv trave uskolisne šašike upozorio nas je gospodin Mladen Superina iz Dražica pa mu ovom prigodom zahvaljujemo na zanimljivoj informaciji.
Marko Randić