Debela Lipa – Velika Rebar
Kategorija zaštite: posebni rezervat šumske vegetacije
Godina proglašenja: 1964.
Dokument o proglašenju zaštite: Rješenje br. 169/5 – 1964. MK/MZ, Zavod za zaštitu prirode, Zagreb.
Površina: 125,01 ha
Položaj: na području Grada Delnica i Općine Lokve (Gorski kotar)
Najveća nadmorska visina: 959 m
Gljiva trnasta kožoješka (foto Marko Randić)
Rezervat šumske vegetacije Debela Lipa – Velika Rebar nalazi se sjeverno od Lokava u brdskom predjelu. U rezervatu se pojavljuju dvije značajne šumske zajednice Gorskog kotara, šuma bukve i jele (Omphalodo-Fagetum) te šuma jele s milavom (Calamagrostio-Abietetum), poznatija pod nazivom šuma jele na kamenim blokovima. Ova šuma je rasprostranjena samo na specifičnim staništima s raskidanim kamenim blokovima pa se odlikuje posebnom pejzažnom zanimljivošću.
Šuma bukve i jele rasprostranjena je u visokogorskom pojasu i u gospodarskom smislu najvrednija je zajednica Gorskog kotara. Stabla lipe posebno su značajna u stjenovitim dijelovima rezervata na kojima dobro uspijeva.
Posebnu draž šumskoj vegetaciji unutar rezervata daje njezina očuvanost. Ovdje se sijeku uglavnom samo bolesna stabla, a rezervat obiluje i izvaljenim suhim stablima na kojima se razvija bogata mikoflora (svijet gljiva), te životinjski svijet vezan uz suho i truleće drvo.
Zbog visokog postotka vlage gotovo svaki čvrsti objekt na tlu prekriven je mahovinom (foto: Patrik Krstinić)
U rezervatu je u sloju prizemnog rašća osobito zastupljeno mišje uho (Omphalodes verna), vrsta značajna za bukovo-jelove šume na kršu. Mišje uho naziv je dobilo zbog sličnosti oblika listova uhu šumskih glodavaca. Cvate vrlo rano u proljeće, prije nego li se potpuno razviju listovi na stablima bukvi. Po mišjem uhu ova je zajednica (Omphalodo-Fagetum) i dobila ime.
Šuma bukve i jele razvija se na nadmorskim visinama od 700 metara do 1000 metara u uvjetima umjereno tople kišne klime. Tu rastu još neke zanimljive vrste, poput žestike (Rhamnus alpinus ssp. fallax), volujskog oka (Hacquetia epipactis), kranjskoga bijelog buna (Scopolia carniolica), režuha (Dentaria sp. div.), salamunovog pečata (Polygonatum sp.) i brojnih ostalih. Bogatstvo lignikolnih vrsta gljiva i ksilofagih beskralježnjaka vezano je uz srušena i suha stabla koja polaku trunu i pretvaraju se u humus.
Na manjim površinama okrenutima na jug, na vrlo kamenitom terenu gdje prevladavaju veliki kameni blokovi, postoji i značajna šumska zajednica – šuma jele s milavom, ali u rezervatu zauzima manju površinu. Na stijenama rastu brojne mahovine i paprati, a uz stijene je prilegla mahovina Ctenidium molluscum. Na nekim je mjestima vrlo česta i paprat obični jelenjak (Asplenium scolopendrium).
Šumski rezervati, poput rezervata Debela Lipa – Velika Rebar, služe očuvanju bioraznolikosti, a posjetitelju omogućavaju doživjeti svu iskonsku i netaknutu ljepotu šumskog svijeta. Dakako, rezervati imaju i znanstvenu namjenu, prvenstveno za šumarska i biološka istraživanja.
Treba istaknuti da kroz veći dio rezervata nisu probijene šumske vlake (kojima se povlače ili spuštaju drva). To je danas prava rijetkost i znatno pridonosi prirodnosti šume, jer se uz šumske prometnice i vlake lakše šire invazivne i korovne biljne vrste. Upravo radi prirodnosti i očuvanih šumskih sastojina, rezervat Debela Lipa – Velika Rebar neprocjenjivo je biološko bogatstvo.
