ZIMSKA TRUBLJAČA (Tubaria furfuracea = T. hiemalis)
Zahvaljujući razmjerno blagoj zimi i jednom izdašnijem kišnom razdoblju u prvoj polovici siječnja 2016. godine, na travnatim staništima uz pojedine lokve razrastaju se plodišta nekoliko vrsta gljiva. Neka od njih pronašli smo na otoku Krku, a neka u okolici Rijeke. Među njima posebnu su nam pažnju privukla plodišta malenih gljiva trubljača (Tubaria sp.), koje smo uočili na poluotoku Sulinj (otok Krk) i na Rujevici (riječko područje). Na Rujevici smo snimili i nekoliko fotografija koje želimo podijeliti s čitateljima rubrike „Zanimljivosti iz prirode“.
Budući da se neke vrste trubljača pojavljuju rano u godini – uobičajeno zimi, izabrali smo ove gljive kao „prve“ u 2016. godini. Osobito se zimske trubljače (Tubaria furfuracea = T. hiemalis) pojavljuju na završetku jesenske sezone ili zimi pa bi se i u našem slučaju moglo raditi baš o ovoj vrsti. Međutim, za sigurniju determinaciju bilo bi potrebno primijeniti neke metode koje nama nisu (bile) dostupne, u prvom redu mikroskopski pregled spora i drugih mikro-struktura.
Do danas je u Europi poznato petnaestak vrsta roda trubljača, a procjenjuje se da ih je u svijetu šezdesetak. One žive saprofitski, na tlu ili na biljnim ostacima. Boja njihove otrusine (spora koje se nakupe ispod listića kad se klobuk postavi na papir) je smeđasta, a boja otrusine je jedno od važnih svojstava za razvrstavanje gljiva u osnovne skupine. Trubljače se ubičajeno uvrštava u porodicu batrljičevki (Crepidotaceae), neki su ih uvrštavali u strnišničevke (Strophariaceae), neki u koprenovke (Cortinariaceae), ali novije genetske metode upućuju da rod Tubaria možda i nije monofiletska (istorodna) skupina.
Iako su trubljače izrazito malenih plodišta i nisu zanimljive beračima gljiva*, one imaju svoju ulogu u ekosustavima i doprinose raznolikosti živog svijeta. Potrebno ih je proučavati, a njihova staništa prema mogućnosti čuvati.
(*sjevernoamerički autor David Arora, pisac poznatog djela „Razotkriven veo s tajni gljiva“ (Mushrooms demystified) uvrštava trubljače u „male smeđe gljive – MSG“ /„little brown mushrooms – LBM“/, koje istraživačima zadaju dosta muke, berači gljiva ih zaobilaze ili ne uočavaju, a najviše „MGS“-a ima među rodovima cjepača, trubljača, patuljica, ljuskavica, koprenki i drugima.)
Poveznica sa srodnim temama na web stranicama JU „Priroda:
SKRIVENI SVJETOVI – Paučinasti miceliji gljiva uz mjesta gdje se topi snijeg
Marko Randić (JUP), Ruben Knežević i Ervin Raguzin (Udruga gljivara „Ožujka“)
Slika 1. Jedna od značajki zimske trubljače je i da se listići malo spuštaju niz stručak (foto: Ruben Knežević)
Slika 2. Gornja strana klobuka zimske trubljače – za vlažana vremena kroz kožicu i tanko meso klobuka vidljiv je razmještaj i položaj listića (foto: Ruben Knežević)