Na rječini opažen burni galeb

Prospekt Novosti


Opis fotografije: Golub i burni galeb (Larus canus) na obali Rječine (foto:
A. Radalj)

NA RJEČINI OPAŽEN BURNI GALEB

Tražeći labudove koji su pred nekoliko dana prstenovani
na Rječini, vanjski suradnik Ornitološkog zavoda i Javne ustanove “Priroda”
Andrej Radalj uočio je i snimio burnog galeba (Larus canus) uz korito
Rječine na Školjiću. Ova vrsta galeba slična je galebu klaukavcu, ali
je manja, a osnovna značajka po kojoj se najlakše može prepoznati jesu
karakteristično jednolično žutozelene noge. Burni galeb je zanimljiva
i razmjerno rijetka zimovalica u Primorju, a na Rječini, koliko je poznato,
nije dosad još opažana. U toplijim mjesecima zadržava se u sjevernoj Europi,
gdje se i gnijezdi. U nekoliko podvrsta naseljava čitavu palearktičku
regiju od sjeverozapadne Evrope do Sibira i Kamčatke, uglavnom u subarktičkim
krajevima. Posebna podvrsta naseljava Sjevernu Ameriku. Ukupna europska
populacija nominalne podvrste (Larus canus canus) procjenjuje se na 600
000 jedinki, a kod ove vrste zanimljiva je strategija zimskog preživljavanja,
kada seli u krajeve s blažom klimom te primjenjuje drugačiju strategiju
ishrane. Ljeti ova vrsta gnijezdi uglavnom na otocima i klifovima u blizini
obala, jezera, močvara i pustopoljina, dok se zimi može vidjeti na farmama,
obalama mora i jezera, oko vodenih akumulacija i antropogeno utjecanih
staništa. Za vrijeme gniježđenja burni galebovi najviše se hrane kukcima,
ribom, malim sisavcima i strvinom, dok ih zimi osobito privlači smeće,
a u nekim predjelima osnovna zimska hrana mogu biti i gujavice na otvorenim
poljima. Podaci znanstvenih istraživanja ukazuju da mogućnost zimskog
preživljavanja igra ključnu ulogu u postizanju gornje granice brojnosti
populacije. Za naše krajeve podaci o načinu života i porijeklu zimujuće
populacije su malobrojni i oskudni.

Pronađete li, ili uočite pticu za koju mislite da bi
podaci mogli biti znanstveno zanimljivi (kao što su primjerice u ovom
slučaju!), osnovne podatke, kao i datum i mjesto opažanja (uz eventualno
snimljenu fotografiju) možete dostaviti Javnoj ustanovi “Priroda”,
a mi ćemo se pobrinuti da budu proslijeđeni ornitolozima koji će ih provjeriti
i vidjeti o kakvom se nalazu radi.