Primorsko-goranska županija
Primorsko-goranska županija šesta je po površini hrvatskih županija i sastoji se od 14 gradova i 22 općine. Na sjeveru graniči s Republikom Slovenijom, na zapadu s Istarskom županijom, na istoku s Karlovačkom i Ličko-senjskom županijom, a na jugoistoku ima morsku granicu sa Zadarskom županijom. Županiji pripada i dio obalnoga mora s državnom granicom udaljenom 22 km jugozapadno od otoka Suska (slika 1.).
Upravo su zemljopisni smještaj i raznolika obilježja – more, bogato razvedena obala s otocima i vrlo šumoviti Gorski Kotar, odredili i gospodarski razvoj Županije. U fizičko-geografskom smislu Županija se sastoji od tri fizionomski dobro izražene cjeline:
- priobalja s neposrednim zaleđem (oko 34 % teritorija Županije);
- otoka (oko 29 % teritorija Županije) ;
- Gorskog kotara (oko 37 % teritorija Županije).
Na prostoru od 3.587 km2 naseljene površine (oko 6,3 % naseljene površine Hrvatske), obitava oko 6,9 % stanovništva Hrvatske s prosječnom gustoćom naseljenosti 83 stanovnika/km2. Odnos prostornih cjelina Županije nejednolik je (tablica 1.), a najveći dio površine (55%) otpada na more.
Tablica 1. Udio površina regionalnih cjelina Županije u odnosu na teritorij RH
CJELINA | POVRŠINA (km2) | UDIO POVRŠINE U ODNOSU NA TERITORIJ RH (%) |
Kopneni i otočni dio | 3.587 | 6,3 |
More | 4.344 | 13,2 |
Županija ukupno | 7.931 | 8,9 |
Izvor podataka: Izvješće o stanju okoliša PGŽ (SN br. 7/03)
Obalu Županije obilježavaju izrazita razvedenost, posebne klimatske pogodnosti i položajna prednost u prostoru srednje Europe. Ukupna dužina obale iznosi 1.065 km i to 133 km obale kopno-more i 932 km obale otoci-more. Izvanredno povoljan geoprometni položaj (raskrižje važnih europskih kopnenih i morskih putova) utjecao je na to da se stanovništvo već od davnina opredijelilo za pomorstvo i druge gospodarske djelatnosti vezane uz more.
Zato se ovo područje, a posebno Rijeka kao županijski centar, razvilo u jako pomorsko središte s razvijenom lučkom, pomorsko-prometnom, brodograđevnom i turističkom djelatnošću od značenja za cijelu Hrvatsku, a Gorski kotar u tradicionalno jako šumarsko i drvoprerađivačko gospodarsko područje.
Grad Rijeka sa 128.624 stanovnika predstavlja poslovno, upravno-administrativno, gospodarsko i kulturno središte Županije.
Primorsko-goransku županiju čine tri osnovne subregionalne cjeline – priobalna, goranska i otočna, koje nisu geografski homogene već se sastoje od više manjih morfogenetskih, pedoloških, hidrografskih, klimatskih i vegetacijskih zona.
Priobalje je većim dijelom građeno od vapnenaca mezozojske starosti između kojih se izdvajaju dolomitne zone, osobito u sjevernom priobalju Riječkog zaljeva oko Kastva i na Cresu. Mjestimično su preko mezozojsko-paleogene vapnenačke osnove nataložene nepropusne naslage paleogenog fliša što je uvjetovalo reljefnu izmjenu usporednih vapnenačkih grebena i dolomitnih ili flišnih udolina.
Podzemnim tokovima iz planinskog zaleđa nastaju brojni izvori od opatijskog preko riječkog do vinodolskog primorja kojima se napajaju vodovodi obalnih gradova i naselja no njihova slabija izdašnost nije dovoljna za suvremenu vodoopskrbu, naročito za potrebe turizma.
Područje priobalja obilježava pretežito mediteranska klima s utjecajem planinske klime (bura, kiša i snijeg) tijekom zimskih mjeseci. Sa stanovišta zaštite i očuvanja bioraznolikosti priobalje je zbog veće gustoće naseljenosti jedno od najugroženijih područja, budući ova cjelina predstavlja najznačajnije turističko, prometno i industrijsko središte Županije.
Goranska subregionalna cjelina obuhvaća visoravni, manja polja i doline Gorskog kotara, visoke gorske predjele i kraška polja Risnjaka i Snježnika te dolinu rijeke Kupe. Osnovnu stjensku podlogu sačinjavaju karbonatni mezozojski i paleogenski kompleks te kompleks paleozojskih i trijaskih klastita.
Najviši planinski vrhovi u zapadnom dijelu Gorskog kotara su Risnjak (1528 m) i Snježnik (1506 m), a u jugoistočnom Bjelolasica (1534 m) i Viševica (1428 m). Između njih proteže se niža središnja zona dolinama rijeka Dobre i Kupe. Planine Gorskog kotara sprečavaju širenje toplinskog utjecaja Jadranskog mora u unutrašnjost, a velika nadmorska visina utječe na povećanje količine padalina te se ova cjelina odlikuje umjereno kontinentalnom do planinskom klimom.
Oskudan broj stanovnika uvjetuje usporen gospodarski razvoj ovog dijela Županije. Od gospodarskih djelatnosti izražene su drvna industrija i šumarstvo, a bogati šumski i vodni resursi, raznolikost flore i faune te iznimna kvaliteta zraka omogućuju dobru podlogu za razvoj turističkih djelatnosti.
Otočna cjelina ima izrazite značajke mediteranske klime, a sastavljena je od dva niza otoka – zapadnog s Cresom i Lošinjem i nekoliko manjih otoka te istočnog s Krkom i Rabom i manjim nenastanjenim otocima. Kvarnerski otoci su površinom i brojem stanovnika najveći na Jadranu, a karakteristične gospodarske djelatnosti su turizam, ugostiteljstvo te djelomično poljoprivreda i ribarstvo. Najveći naseljeni otoci Županije su Krk (406 km2) i Cres (406 km2), zatim slijede Rab (91 km2) i Lošinj (75 km2), a stalno naseljeni, ali površinom znatno manji otoci su Unije (17 km2), Ilovik (6 km2) i Susak (4 km2).
Cres i Lošinj građeni su od krednih vapnenaca i dolomita. Stalnim pritokom kišnice u središnjem dijelu Cresa formiralo se Vransko jezero u jednoj od dolomitnih udolina. Sjeverni dijelovi otoka, za razliku od srednjih i jugozapadnih predjela, imaju manje plodnog tla i skromniju vegetaciju što je rezultat utjecaja bure i kopnenih meteoroloških uvjeta.
Krk se sastoji od tri reljefno različita dijela. Na sjeveru je rijetko naseljena niska vapnenačka zaravan. Središnji dio je najnaseljeniji i zauzima više od polovice površine otoka. Zbog izmjene vapnenaca i dolomita reljef je blago je valovit i prekriven vegetacijom. Južni dio zauzima oko 1/3 površine otoka, od čega gotovo polovica otpada na 350-400 m visoku vapnenačku zaravan.
Rab je jedan od najnaseljenijih otoka i jedini s kontinuiranim porastom broja stanovnika. Otok se sastoji od četiri uzdužne zone – dvije flišne i dvije vapnenačke. Izmjena propusnih i nepropusnih stijena na otoku uvjetovala je nastanak brojnih izvora.
Izrazite su razlike u naseljenosti i izgrađenosti pojedinih subregionalnih cjelina. Na prostoru Županije registrirano je ukupno 14 gradova i 22 općine s 536 naselja, a najviše je gradova smješteno u priobalju.