Lokve na području grada krka - primjeri tradicijskog graditeljstva

Slika 1. Kod gradnje suhozida uz lokvu u okolici Brusića korišteno je vrlo krupno kamenje a u suhozid uklopljene su i stijene-stanci (foto: M. Randić)

LOKVE KOD BRUSIĆA I U PREDJELU DOLČINE

Otok Krk odlikuje se bogatstvom lokvi kojih je za potrebe izrade Prostornog plana Primorsko-goranske županije evidentirano i ucrtano u Plan preko 200. Možemo ih ubrojiti u bogatu i vrijednu kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu otoka. Svako uže područje na otoku, pa tako i na području Grada Krka, npr. u okolici Brusića JI od Bajčića i u predjelu Dolčine SI od Kosića odlikuju se lokvama koje se po prirodnim osobitostima, a ponekad i po načinu gradnje razlikuju od lokvi u susjednim područjima otoka.

Neke od lokvi su prirodne, nastale zadržavanjem vode u udubljenjima terena, ali većina ih je izgrađena tako da su ljudi iskoristili prirodna uleknuća u terenu i na dnu sabili sloj vodonepropusne gline kako bi se voda nakupila i održala. Lokve su u mnogo slučajeva i obzidane suhozidima čime se lokvu omeđilo od okolnog terena.

Suhozidi su omogućavali usmjeren dolazak blaga na vodu, sa svakog pasišta na svoj dio lokve. Na području Brusića nalaze se uz cestu dvije zanimljive lokve od kojih je jedna sa stalnom vodom (sl. 1), a jedna je presušena. Posebnost ovdašnje stalne lokve prvenstveno je u tome što su obale obzidane krupnim kamenjem, a suhozidi se naslanjaju na dijelove žive stijene (sl. 1). Ova lokva u okolici Brusića kao i još jedna presušena, smještena u predjelu Dolčine, odlikuju se i suhozidima koji se od njih zrakasto-vijugavo šire prema unutrašnjosti terena razgraničavajući tako pasišta i omogućujući dolazak blaga na svoj dio lokve radi pojila (sl. 2 i 3).

Suhozidi su sastavni elementi ruralnog povijesnog krajobraza, a za njihovu se izgradnju uobičajeno koristi kamenje prirodno razasuto na samoj lokaciji pa se i na taj način, korištenjem autohtonog materijala za gradnju, odlično uklapaju u krajobraz. Graditelji ovih povijesnih građevina pažljivo su odabirali komade kamenja kako bi se oni što bolje uklinili i učvrstili jedan među drugoga naslagani sloj po sloj u suhozid. Ponekad bi iskoristili i vrlo krupno kamenje i same stijene-stance. Tako su dobili na čvrstoći i trajnosti pa mnogi od suhozida odolijevaju zubu vremena i nakon što je lokva napuštena ili joj dno popusti pa presuši (sl. 2 i 3).

Marko Randić