Sl. 1. “Opsežan” (- sadrži oko 50-tak vrsta i nekoliko tisuća
varijeteta!) rod biljaka lijepih, dekorativnih listova i zanimljivih cvjetova
dobio je naziv Hosta u počast botaničara Nikole Tome Hosta (izvor fotografija:
Wikipedia
i Wikimedia
commons

RADIONICA – “BIOLOŠKA RAZNOLIKOST KOJA NAS OKRUŽUJE”

Park Nikole Hosta, uz park na Mlaki, jedan je
od najljepših parkova grada Rijeke. Njegova povijest neobično je zanimljiva.
Park se nalazi na padini u podnožju brda Kozale, a ime je dobio po poznatom
austrijskom prirodoslovcu Nikoli Tomi Hostu (1761.-1834.) koji je rođen
u okolici Rijeke. Nikola Toma Host bio je carev liječnik, ali je najzapaženije
rezultate ostvario svojim botaničkim istraživanjima. U botaničkim – florističkim
djelima (a najpoznatije mu je djelo Flora Austrije – Flora austriaca)
opisuje mnoge vrste biljaka iz hrvatskih krajeva, osobito iz primorja.
Po Nikoli Tomi Hostu prozvan je čitav jedan rod biljaka mnogo korištenih
u hortikulturi, kao ukrasno bilje – rod Hosta.

Protokol radionice:

PRVI DIO RADIONICE: “Potraga za stablima i grmovima”

1. Na jednom mjestu (ishodište) u parku biti će izložene grančice
   i lišće 12 vrsta stabala i grmova. Uza svaku izloženu vrstu biti
   će pripadajući natpis s imenom vrste.
2. Svaki sudionik radionice ima 2-3 minute na raspolaganju da
   što bolje razgleda i zapamti što više karakterističnih detalja svake
   izložene vrste.
3. Svatko će dobiti uzorak lista ili grančice samo jedne vrste. Uzet
   će i natpis te vrste.
4. Odredit će se područje (areal) potrage. Svatko će uz pomoć uzorka
   lista ili grančice tražiti u parku mjesto gdje ta vrsta stabla ili
   grma koju traži raste. Kad bude smatrao da je pronašao baš tu vrstu
   prilijepit će (npr. pomoću ljepljivog “plastofixa”) na vidljivo
   mjesto pronađenog stabla ili grma natpis s imenom te vrste.
5. Tko obavi taj dio zadatka vraća se na ishodišno mjesto i dobiva natpis
   i uzorak nove vrste te na isti način započinje potragu (može se odlučiti
   i za drugu varijantu te krenuti u potragu za drugim primjerkom stabla
   ili grma vrste koju je već imao).
6. Potraga traje maksimalno 8-10 minuta.
7. Okupljanje na ishodišnom mjestu, a zatim svi sudionici kreću zajednički
   u obilazak obilježenih stabala i grmova. Voditelji radionice provjeravaju
   uspješnost prepoznavanja vrsta i postotak pravilno označenih primjeraka
   stabala i grmova. Daju osnovne informacije o karakteristikama i zanimljivostima
   svake vrste. Važno je dobro upamtiti karakteristike (veličinu, miris,
   oblik, boju, kakvoću opipa listova i grančica, dlakavost, nazubljenost
   i urezanost listova, rub lista i dr.) različitih vrsta stabala i grmova
   koji rastu u parku i na koje je potraga usmjerena te pokušati upamtiti
   njihova imena.

DRUGI DIO RADIONICE: “Pokušaj prepoznati vrstu!“

1. Svi se okupljaju na ishodištu. Formiraju se skupine/grupe po dvoje
   ili troje (ili ekipe od više članova) .
2. Po jedan dobrovoljac iz svake grupe ima zadatak da žmirećki pokuša
   pomoću osjeta opipa i mirisa, (okusa) odgonetnuti/pogoditi vrstu
   nekog od stabala ili grmova (upoznatu u prvom dijelu radionice) od koje
   će dobiti/uzeti uzorak lista li grančicu. Drugi u grupi mu pomažu tako
   (ali ne smiju odati ime vrste!) da će odgovarati na pitanja koja im
   on smije postaviti isključivo vezana uz osjet vida i uz uzorak koji
   pokušava odgonetnuti (može postaviti maksimalno 5 pitanja).
3. Voditelji radionice obilaze grupe i provjeravaju uspješnost prepoznavanja
   vrsta.

TREĆI DIO RADIONICE: Igra “Hranidbena mreža“

Potrebno:

• klupko špage
• kartice s nazivima vrsta

Cilj ove igre je da djeca uoče kako i jedan gradski park obiluje vrstama
i da se tu nalaze cijeli hranidbeni lanci. Lanci se nadovezuju jedan na
drugi i povezani su u hranidbenu mrežu.

1. Na početku igre učenici stanu u krug. Svaki učenik izvuče jednu karticu.
   Na njoj se na prednjoj strani nalazi hrvatsko ime vrste i slika, a na
   poleđini redni broj. Potrebno je pripaziti da učenici koji stoje jedan
   pokraj drugoga ne dobiju kartice sa rednim brojevima koji su međusobno
   blizu.
2. Učenik čija kartica ima broj 1 dobija klupko špage. Njegov zadatak
   je da na glas pročita koju vrstu ima i dobaci klupko osobi koja ima
   karticu broj 2. Ta osoba čita vrstu na svojoj kartici i treba zaključiti
   da se vrsta broj 2 hrani vrstom broj 1. Nakon toga, u ruci zadržava
   jedan dio špage i baca klupko osobi s karticom broj 3.
3. Nakon što svako dijete u ruci drži špagu, u sredini kruga trebala
   bi se nalaziti mreža isprepletenih niti koja dočarava kako je u prirodi
   sve povezano. Zatim treba upitati djecu što bi se dogodilo kada bi nestala
   jedna vrsta iz tog lanca? Tko bi sve osjetio poslijedice? Zamolimo učenika
   koji ima npr. karticu s mačkom da zatrese svoj kraj špage kako bi vidjeli
   da poslijedice osjećaju i oni koji nisu s njim direktno povezani…
4. Primjer kako se povezuju kartice s hranidbenim lancima: Crnika (1)
   – gusjenica leptira gubara (2) koja se hrani lišćem crnike – sjenica
   (3) čiji su plijen gusjenice – mačka (4) koja jede sjenice – razlagači
   bakterije (5) koji razlažu uginule biljke i životinje – lemprika (6)
   koja koristi raspadnuti organski materijal kao hranu…

ČETVRTI DIO RADIONICE:

U umjetnom jezercu u dijelu parka u kojem je provedena radionica o biološkoj
raznolikosti nalazi se mnoštvo kornjača. Sve koje se tu nalaze su strane
vrste, porijeklom iz Sjeverne Amerike. Dio njih su i one koje ljudi rado
kupuju kao kućne ljubimce – poznatije kao crvenouhe kornjače. Kroz radionicu
dat će se objašnjena njihove “invazivnosti” tj. nepovoljnog
utjecaja na autohtoni živi svijet ako ih se ispusti (npr. kad “prerastu”
kućni akvarij) u lokve domaćeg podneblja.

Zamisao radionice i foto: Sunčica Strišković i Marko Randić