Otvara se nova šetnica uz Sušicu
Današnje dimenzije udolina najvećih bujica koje se spuštaju s planinske skupine Obruča, osobito udoline potoka Borovišćice, Mudne doli i Kacja, kao i masivne geološke taložine, dobro vidljive uz korita ovih bujica, te taložine na zaravnima Grobničkog polja, moglo bi ukazivati da su nastajali u vrijeme kad su vodeni tokovi koji su ih oblikovali bili mnogo izdašniji nego danas.
Dimenzije bujičnih udolina i ali i goleme količine taložina – pijeska, šljunka i velikih oblutaka (sl. 2), mogli bi također upućivati da su nastajali u vrijeme kad su se, tijekom i neposredno nakon glacijalnih razdoblja, s rubova nekadašnjih otapajućih ledenjaka, koji su zauzimali vršne dijelove planina u zaleđu današnjeg Riječkog zaljeva, slijevale velike količine otopljene vode.
Sl. 1. Korito bujice Mudne, najveće pritoke Sušice, u sušnom razdoblju godine (foto: M. Randić)
Danas su grobničke bujične udoline rijetko aktivne, njima protječu vode samo za velikih oborina i naglog otapanja snijega na planinama. Najznačajnija grobnička bujica – Sušica nastaje udruživanjem više manjih bujičnih tokova: Zale, Bukove, Rastončice, Borovišćice, Mudne (sl. 1), Kacja i još nekih manjih, koje se slijevaju niz padine Grobničkih planina. Sušica se nakon toka usječenog u glacijo-fluvijalne taložine Grobničkog polja kod Lukeža ulijeva u Rječinu.
Sl. 2. Pretpostavljene glacio-fluvijalne taložine razotkrivene uz korito bujice Borovišćice (foto: M. Randić)
Danas je bujica Sušica također i velikim dijelom „stiješnjena“ umjetnim „rip-rap“ koritom (sl. 3) pa je nažalost izgubila dio čari prirodnosti. Prirodno korito ostalo je sačuvano uzvodno od mosta u Podkilavcu što ovom odsječku u novije vrijeme još više daje na važnosti zbog očuvanja prirodnih vrijednosti.
U tom dijelu korita Sušice, ali i svih njezinih pritoka koji su ostali prirodni nesmetano se odvijaju geološki i biološki procesi – u prvom redu taloženje bujičnog nanosa uz naseljavanje flore i vegetacije koja je prilagođena ekstremnim uvjetima – u rasponu od suše do pune „vodnatosti“ koja nastupa tijekom protjecanja snažnog bujičnog toka. Takvim uvjetima dobro su prilagođene osobito neke vrste grmova – prvenstveno purpurna vrba, rakita (Salix purpurea), koja se razrasta duž korita. Ovakva osebujna staništa prate i pojedine životinje.
Sl. 3. Uređeno korito bujice Sušice kod mosta u Podkilavcu (foto. M. Randić)
Korita grobničkih bujica sa specifičnom hidrologijom, mozaikom raznolikih staništa, nakupinama bujičnih taloga – šljunaka i pijesaka (sl. 1), te vrpčasto raširenih sastojina grmova vrbe, često kontrastnih osobitosti, nenadoknadive su komunikacijske poveznice (biokoridori) živoga svijeta koje povezuju planinski svijet Obruča sa zelenom šumovitom dolinom Rječine i obalom mora u Riječkom zaljevu, u jednom i u drugom smjeru.
Pozdravljamo napore Općine Jelenje (i PGŽ koja je sufinancirala projekt) da se uz Sušicu osmisli rekreacijska šetnica. Nadamo se da će posjećivanjem ovog područja sve više jačati svijest ljudi o važnosti očuvanja bogate prirode ovog nestalnog vodotoka s mnogim (do sad) neispričanim pričama o njegovoj burnoj i slabo poznatoj geološkoj prošlosti i vrijednoj baštini, ali i zanimljivom biljnom i životinjskom svijetu.
M. R.