Čikat
Kategorija zaštite: park šuma
Godina proglašenja: 1992.
Dokument o proglašenju zaštite: Odluka o proglašenju Čikata park šumom, “Službene novine Općine Cres-Lošinj” broj 11/1992
Površina: 221 ha
Položaj: na području Grada Malog Lošinja (otok Lošinj)
Nadmorska visina: oko 0 – 62 m
Češer alpskog bora (foto Marko Randić)
Danas je otok Lošinj pretežno šumovit. Nije oduvijek bilo tako. Na njemu su, kao i drugdje u Cresko-lošinjskom arhipelagu, prevladavali ogoljeli kamenjarski pašnjaci. Djelovanjem Društva za pošumljavanje i poljepšavanje Malog Lošinja izgled ovog dijela otoka znatno se izmijenio. Otada tu rastu bujne šume alepskog bora. One pružaju ugodan hlad brojnim turistima koji ovdje traže i nalaze opuštanje i čisto more te osvježavajući zrak zbog isparavanja smole i iglica.
Park-šuma Čikat na Lošinju poznata je zelena oaza otoka. Područje oko istoimene uvale prirodno je bilo golo i pusto do kraja 19. stoljeća. Za nastanak park-šume Čikat važna je 1886. godina kada je započeo rad Društva za pošumljavanje i poljepšavanje Malog Lošinja. Jedan od ciljeva Društva bio je pošumiti puste i ogoljele predjele oko Malog Lošinja. Pod vodstvom istaknutoga lošinjskog prirodoslovca profesora Ambroza Haračića, Čikat i ostali okolni predjeli pošumljeni su u svega nekoliko godina brojnim sadnicama alepskog (Pinus halepensis) i crnog bora (Pinus nigra). Tada je u razdoblju od šest godina bilo pošumljeno 50 hektara borovih kultura i zasađeno oko 300 tisuća crnogoričnih sadnica.
Haračić je poticao sumještane na pošumljavanje tvrdnjom da će šuma gradu poslužiti kao „prirodni zaštitni bedem koji će štititi mjesto i luku od bure”. Nekako usporedo, ova pošumljavanja povezana su i s razvojem turizma na otoku. Godine 1892. Veli Lošinj i Mali Lošinj proglašeni su klimatskim lječilištima.
Nakon razdoblja prilagođavanja, alepski se bor naglo prirodno proširio i na napuštene vinogradarske površine otoka Lošinja koje su svojedobno zapuštene zbog zaraze filokserom. Iako se borovi snažno šire i imaju izgled potpuno udomaćene vrste, treba napomenuti da su oni na otoku zapravo izvan granice svojega prirodnog rasprostranjenja.
Mirta (myrtus communis) (foto Marko Randić)
Akcije Društva za pošumljavanje i poljepšavanje Malog Lošinja urodile su plodom pa su kasnijim naglim razvojem turizma u Čikatu sagrađene vile i ljetnikovci. Oko njih se oblikuju stilski perivoji, sagrađena je mreža šetnica, uređene su plaže i manji sportski objekti, što je dodatno potaknulo turistički razvoj Čikata.
Danas, uz alepske borove, u park-šumi rastu i pinije (Pinus pinea), a duž obale, na stjenovitu terenu održao se i crni bor. Među egzotičnim rašćem bujaju himalajski cedrovi (Cedrus deodara) i čempresi (Cupressus sempervirens).
Od uvale Čikat do Sunčane uvale unutrašnjost šume alepskog bora zauzima makija koju čini velik broj eumediteranskih, vazdazelenih drvenastih vrsta. Izgrađuju je, primjerice, balzamna tršlja (Pistacia lentiscus), mirta (Myrtus communis), planika (Arbutus unedo), lemprika (Viburnum lantana), isprepletena kozokrvina (Lonicera implexa), i drugi. Crnika (Quercus ilex) je na Čikatu razmjerno rijetka, pa ne izgrađuje posebne šume, već se kao manje stablo razvija u borovim šumama pojedinačno ili u skupinama.
Od vazdazelenih stabala i grmova, važni su još lovor (Laurus nobilis), širokolisna zelenika (Phillyrea latifolia), veliki vrijes (Erica arborea) te šmrika (Juniperus oxycedrus). Malobrojni primjerci masline (Olea europaea) svojim srebrnastim krošnjama daju predjelu posebnu draž. Uz obalu grmići kaduljastog bušina (Cistus salvifolius) i ružmarina (Rosmarinus officinalis) dodatno obogaćuju florno bogatstvo park-šume.
