Park Angiolina
Kategorija zaštite: spomenik parkovne arhitekture
Godina proglašenja: 1968.
Dokument o proglašenju zaštite: Rješenje br. 7/2 – 1968., Republički zavod za zaštitu prirode, Zagreb
Položaj: na području Grada Opatije
Površina: 2,7 ha
Nadmorska visina: 10 – 20 m
Šetnica kroz perivoj Angiolina (foto Ivana Rogić)
Razvoj perivojne arhitekture Opatije započeo je u drugoj polovini 19. stoljeća, a posebice je bio snažan potkraj 19. i početkom 20. stoljeća. Iz tog razdoblja datiraju svi njezini osnovni elementi kojima grad u velikoj mjeri i danas duguje svoju prepoznatljivost. U Opatiji je uređeno devet javnih gradskih perivoja i perivojnih trgova, a među njima se ističu perivoji Angiolina, Margarita i sv. Jakov, koji su sukladno Zakonu o zaštiti prirode zaštićeni u kategoriji spomenika parkovne arhitekture.
Začetak najvećega i najvažnijega opatijskog Perivoja Angiolina seže u 1844. godinu, kada je riječki patricij Higinio Scarpa sagradio svoj ljetnikovac – Vilu Angiolina. Već iduće godine počeo je uređivati vrt oko vile, što je začetak sadašnjeg perivoja. Očuvan u neprekidnosti više od 170 godina, prema kriteriju starosti najvrjedniji je opatijski perivoj.
Osim toga, Perivoj Angiolina najveći je opatijski perivoj, a njegovo je značenje iznimno zbog njegovih povijesnih, botaničkih, urbanističkih i ambijentalnih vrijednosti. Scarpini prijatelji pomorci donosili su brojne egzotične vrste flore iz udaljenih dijelova svijeta, među kojima se i dan-danas posebno ističu primjerci stare dendroflore parka, dva stabla velecvjetne magnolije (Magnolia grandiflora) zasađene uz pročelje vile. Stoga je jedno od osobitih obilježja Perivoja Angiolina iznimno bogatstvo biljnih vrsta zbog čega ga se može smatrati svojevrsnim botaničkim vrtom. Na temelju dosadašnjih istraživanja u Perivoju Angiolina utvrđeno je više od 120 biljnih vrsta.
Jedno od najpoznatijih polja u perivoju je ono istočno od Vile Angiolina u kojemu rastu kamelije – simbol Opatije. Nedaleko kamelija stara su stabla obalne sekvoje (Sequoia sempervirens), a na strani prema ljetnoj pozornici slikovita je skupina kalifornijskih kalocedara (Calocedrus decurrens).
Japanski javor (Acer palmatum) (foto Ivana Rogić)
Prepoznatljivošću se ističe šišanim šimširom oblikovan ornament rondela ispred Vile Angiolina u kojem se mijenja sezonsko cvijeće. Da se perivoj nalazi u području krša, naznačuju i slikovite soliterne stijene i skupine vapnenačkih stijena u lovorovu gaju (Laurus nobilis), u neke su uklesane i klupe za odmor.
Veći kompleks biljnog raslinja na sjeveru perivoja odlikuje se šumom starih borova i hrasta crnike, dok je od grmlja znakovita japanska aukuba (Aucuba japonica). Južni dio perivoja odlikuje se dojmljivim velikim stablima i skupinama stabala, cvjetnim rondelama i travnatim plohama.
Uza zid Obalnog šetališta, kod cvjetne rondele ispred Vile Angiolina, nekoliko je impresivnih stabala hrasta medunca (Quercus pubescens) koji svjedoče o izgledu nekadašnjih samoniklih submediteranskih listopadnih šuma koje su nekoć pokrivale istočno podnožje Učke. Takvih hrastova ima na mnogo mjesta duž obalnog šetališta i drugdje po Opatiji.
Egzotični izgled perivoju daju skupine bambusovaca (Phyllostachys aurea). Jedan od možda, ne toliko upadljivih, ali zanimljivih detalja u ovom dijelu perivoja, skupina je siga – stalagmita, postavljena u polju istočno od Vile Angiolina, koja je danas svojevrsni romantičarski element perivoja. Među pukotine stalagmita posađeni su u novije vrijeme žednjaci (Sedum sp.), šaševi (Carex sp.), puzavi fikus (Ficus repens) i ostale trajnice.
