Perivoj uz dvorac u Severinu na Kupi

Kategorija zaštite: spomenik parkovne arhitekture
Godina proglašenja: 1966.
Dokument o proglašenju zaštite: Rješenje br. 80/7 – 1966., Republički zavod za zaštitu prirode, Zagreb.

Položaj: na području Grada Vrbovskog (Gorski kotar)
Površina: 6 ha
Nadmorska visina: oko 230 m

Lipa (Tilia platyphyllos) (foto Sunčica Strišković)

Dvorac u Severinu na Kupi smješten je na vrlo atraktivnoj lokaciji, na strmoj i većim dijelom šumovitoj padini desne obale rijeke Kupe. U prošlosti je pripadao obiteljima Frankopan, Zrinski, Oršić i Vranyczany-Dobrinović. Današnji je izgled dobio 1803. godine, a tadašnji je vlasnik Ivan Oršić uredio i perivoj oko dvorca. Iako trenutno nije turistički valoriziran, ovaj lokalitet bogate prošlosti u prelijepom prirodnom krajobrazu ima sve preduvjete da bude vrednovan kao izletnički i turistički biser Gorskog kotara.

Najzanimljiviji detalj uz ulaz u dvorac je vidikovac s kamenom šternom. Odatle se pruža lijep pogled na rijeku Kupu, čiji tok vijuga uz livade i šume, a podno šumovite gorske kose Ravan preskakuje jaz u koritu na kojem se pjeni i buči probijajući se kanjonom.

Povijesni perivoj koji okružuje dvorac građen je u tri razine. Prvi i najviši dio smješten je neposredno uz dvorac. Čine ga omanji drvored božikovine (Ilex aquifolium), koju zimi rese crvene bobice, nekoliko stabala Lawsonovog pačempresa (Chamaecyparis lawsoniana) i stabla divljeg kestena (Aesculus hippocastanum).

S južne strane uz dvorac zasađeni su brijestovi (Ulmus sp.), tise (Taxus baccata) i grmovi šimšira (Buxus sempervirens). Do druge i treće razine perivoja spuštaju se kamene stube. Druga terasa najvredniji je dio perivoja jer je u njemu smještena središnja skupina starih stabala.

Zadivljujući primjerci dendroflore su Lawsonov pačempres (Chamaecyparis lawsoniana), američki borovac (Pinus strobus), američki crveni hrast (Quercus rubra), američka tuja (Thuja occidentalis), i ostalo drveće. To su većinom vrste podrijetlom iz Sjeverne Amerike, što je posebna zanimljivost perivoja.

Od domaćih vrsta starošću se izdvaja stablo lipe (Tilia platyphyllos) čije je deblo pri dnu šuplje. U pukotine kore starih pačempresa, brgljezi (Sitta europaea) često kljunom utiskuju sjemenke drveća kako bi lakše iskljucali njihov jestivi dio. Na starim stablima redovito se čuje brzo kljucanje djetlića (Dendrocopos major), a često se tamo zateknu i srne (Capreolus capreolus).