Stari hrastovi u Guljanovom dolcu kod Crikvenice
Kategorija zaštite: spomenici prirode
Godina proglašenja: 2002.
Dokument o proglašenju zaštite: Odluka o o proglašenju dva stara hrasta u Guljanovu dolcu kod Crikvenice spomenikom prirode – pojedinačna stabla, Službene novine Primorsko-goranske županije 03/02
Vrsta stabala: hrastovi medunci (Quercus pubescens)
Starost stabala: oko 400 i 350 godina
Položaj: na području Grada Crikvenice (Kotor)
Nadmorska visina: 134 m
Na sjevernoj strani brda Kotor, u neposrednoj blizini Crikvenice, na rubu slikovitoga Guljanovog dolca, dva su velebna hrasta medunca (Quercus pubescens) višestoljetne starosti. Na njihovu vrijednost ukazali su članovi Društva Crikveničana, koji se, među ostalim, brinu i za ostale prirodne vrijednosti svojega kraja. Zahvaljujući njihovom velikom zalaganju da se hrastovi zaštite, početkom 2002. godine Županijska je skupština Primorsko-goranske županije donijela odluku o njihovoj zaštiti u kategoriji spomenici prirode – pojedinačna stabla.
Starost stabala približno je procijenjena na 350 i 400 godina, no to je samo gruba procjena pa je moguće da su stabla još i starija.
Dva hrasta stoje kao svjedoci nekih prošlih vremena kada su ovdje rasle bujne submediteranske šume bijelog graba i hrasta medunca. Šume su ljudi s vremenom krčili i pretvarali u pašnjake, pa tako i Guljanov dolac, koji je danas, nažalost zapušten, kao i čitavo brdo Kotor. Brojni arheološki nalazi te slikovito napušteno naselje Kotor, svjedoče o zanimljivoj i bogatoj prošlosti, što čitavo područje čini značajnom kulturno-povijesnom cjelinom, koje, kao i stari hrastovi – spomenici prirode, zasad još uvijek nije dovoljno valorizirano.
Dva stara hrasta trenutno imaju i ulogu u osiguravanju podmlatka za novu šumu koja izrasta na travnjaku jer su prirodne „tvornice” novog sjemena iz kojeg rastu mladi hrastovi.
Zarastanje pašnjaka i suhih travnjaka, proces je koji u današnje vrijeme prevladava posvuda u Primorju. Ljekovita kadulja – kuš (Salvia officinalis), kovilje (Stipa pennata), trava kršin (Chrysopogon gryllus) i ostalo šaroliko bilje pašnjaka i suhih travnjaka, povlači se na stjenovite strmine s oskudnim tlom, a na travnjaku ih postupno zamjenjuje šparožina, bodljikava šmrika (Juniperus oxycedrus), šibika (Coronilla emerus ssp. emeroides) te najraznovrsnije šumsko grmlje i drveće.
Dolci, pa tako i Guljanov, tipični su krški oblici reljefa. Radi se zapravo o ljevkastim, zdjelastim ili tanjurastim udubljenjima u kršu ili krasu, čiji je postanak, od slučaja do slučaja, uvjetovan otapanjem karbonatnih stijena (u Guljanovom dolcu to su vapnenačke stijene, koje se mogu vidjeti u obližnjim kamenolomu Podbadanj).