Zima je vrijeme, kada u određenom trenutku, vladaju optimalni uvjeti za praćenje tragova velikih zvijeri na području Gorskog kotara, prvenstveno vuka i risa. Dovoljno je malo snijega da zabijeli šumske ceste i putove, po kojima se može kretati vozilom kako bi se, u potrazi za tragovima, „pokrio“ čim veći prostor. U obilazak terena, kreće se protekom bar jedne noći ili 24 sata nakon prestanka snijega, ostavljajući životinjama dovoljno vremena za kretanje i nastanak svježih tragova.

Kod vukova, osim otisaka šapa u snijegu, slijedeći trag moguće je naići na mjesta markiranja (urinom, izmetom ili grebanjem po tlu) ili čak na ostatke vučjeg plijena. Vučji trag u snijegu potrebno je pratiti dovoljno dugo kako bi se uvjerili koliko se jedinki kretalo u „istom tragu“, jer vukovi, posebno u dubljem  snijegu, imaju naviku kretati se u koloni, jedan za drugim, gazeći u stope vuka koji predvodi kolonu.

Trag dvije jedinke vuka na šumskoj cesti u mrkopaljskom kraju.