Sl. 1. Cvrčci ili cikade – najustrajniji “pjevači” sredozemnih zvučnih krajobraza (foto: M. Randić)

Otišle smo na otočić Košljun poznat po stoljetnoj šumi hrasta crnike. Šetale smo isprepletenim stazicama i trudile se prepoznati što više zvukova. Pri svakom našem koraku pucketale su grančice i šuštalo je lišće na tlu, a kada smo zastale čule smo šuškanje kosa u grmlju, ili tiho zujanje osa i muha…

U krošnjama alepskog bora čule smo pucketanje češera, a dok smo tražile izvor tog zvuka prestrašio nas je reski zvuk češera koji se odlomio i pao ispred nas. S najviših grana hrasta crnike čuli su se cvrčci koji su pjevali svoju jednoličnu melodiju. U jednom trenutku skupina cvrčaka je utihnula; tada smo začule zanimljivu melodiju ptice koju nismo uspjele vidjeti, kao i glasanje sjenica i kosa.

Nakon predaha cvrčci su nastavili svoju jednostavnu i monotonu, ali vrlo čujnu pjesmu. Za vrijeme naše kratke zvučne šetnje mnogi su zvukovi ostajali iza nas, no jedan nas je cijelo vrijeme pratio – šum mora. U pozadini opuštajućih zvukova prirode čuli su se i razni zvukovi civilizacije – zvukovi aviona, helikoptera i brodskih motora.

Od svih doživljenih zvukova na otočiću Košljunu najviše nas se dojmio “kvartet” glasanja cvrčaka i ptica uz šumorenje šume i mora.

* Svjetski dan slušanja (World Listening Day) obilježava se 18. srpnja, na dan rođenja kanadskog kompozitora R. Murraya Schafera, jednog od osnivača pokreta Zvučne ekologije (Acoustic Ecology).

Ana i Nina Randić

Sl. 2. Stoljetna šuma na Košljunu izvor je mnogim zanimljivim zvukovima. (foto: M. Randić)

Sl. 3. “U krošnjama alepskog bora čule smo pucketanje češera…” (foto. M. Randić)