Jedinstvenost talnih okorina na Punti Križa, otok Cres

Prospekt Gea, Zanimljivosti

Nedavno smo se s lijepim i neobično raznolikim primjerima “talnih okorina” susreli prilikom terenskog obilaska poluotoka Punta Križa na otoku Cresu. Nalazili smo ih od obale mora, gdje su izraženi tipovi izloženi neposrednom zaslanjivanju prskanjem pjene s morskih valova i eolskoj posolici (snažna bura!), na koje se nadovezuju one dublje u unutrašnjosti poluotoka gdje na ili u njima uspijevaju različite vrste raznobojnih lišajeva – korastih i lisnatih, kao i neke vrste mahovina, od kojih se bujnošću najviše ističe jedna vrsta žućkasto-narančaste mahovine. Mahovine mjestimice tvore tepihe i preplete s drugim vrstama okorina kao i oskudnim cvjetnicama. Prepoznatljivo obojenje tim specijaliziranim organizmima daju površinske strukture osebujnih optičkih svojstava, kao i posebni prirodni pigmenti, bogatih nijansi i boja, ponekad šaroliki, ponekad jednolični, vjerojatno zaduženi za zaštitu od pretjeranog isušivanja, snažnog sunčeva zračenja, udara bure i ostalih nepovoljnih utjecaja na ovom ekstremnom “fotofilnom” i sušnom staništu. Koliko obilje raznolikih kemijskih spojeva i žilavosti života u svega nekoliko centimetara površine tla! Koliko nepoznatih i neiskorištenih bogatstva ovdje još leži pod našim nogama u tim hrustavim neuglednim pokožicama?

Hitra (Cicindella campestris) na Punti Križa, otok Cres (foto: Patrik Krstinić)

Na oskudnim i mršavim tlima obraslim okorinama, gdje između hrskavih “korica” proviruje sitno ili krupnije kamenje i ponešto pjeskovitog tla pronašli smo raznoliki svijet kukaca i drugih sitnih životinja. Jedna od najupečatljivijih među kukcima kornjašima je zelena hitra, brz kukac, srodan trčcima, koji neumorno trčkara među okorinama i kamenom trošinom, a kojega ličinke na površini tla iskapaju udubine i ondje vrebaju i zaskoče svoj plijen – neku drugu vrstu kukca koja im se neoprezno približila.

Nažalost i u tom, oporom, od civilizacije odmaknutom krajobrazu, nama biolozima tako očaravajućem, naišli smo na primjere (najblaže rečeno!) neadekvatnog odnosa čovjeka prema tisućljetnim naslijeđenim vrijednostima tla! Ovdje koristimo prigodu Međunarodne godine tla i Međunarodne godine svjetlosti kako bi opet pokušali ukazati na visoku vrijednost i neponovljivost talnih okorina kao još jedne od prirodnih neobičnosti i rijetkosti kojima su naši krajevi tako izdašno obdareni.

Detalji dobro obraslih “talnih okorina” na Punti Križa, otok Cres (foto: Marko Randić)

mr. sc. Marko Randić i Patrik Krstinić, prof, biol.