Sikavice – „trnovita“ paša za magarce

Opori i teški životni uvjeti na koje su naučene naše domaće pasmine magaraca, u prvom redu sjevernojadranski tip magarca (ali i dalmatinski ili primorsko-dinarski tip magarca), očituju se u skromnoj paši koja je dovoljna za namirivanje njihovih potreba.

Polupustinjsko porijeklo divljih predaka magaraca omogućava i današnjim njihovim potomcima da probiru žilavo bilje koje nije prikladno za pašu drugim životinjama, osobito konjima koji su u odnosu na kakvoću paše i životne uvjete ipak mnogo izbirljiviji.

Među biljem koje pasu magarci poslovično se ističu neke trnovite vrste poput magarećeg trna  i drugih sikavica s hrapavim, nazubljenim, bodljastim i trnovitim lišćem, koje redom uspijeva na sušnim, tlom oskudnim i ponajčešće kamenitim kraškim terenima kvarnerskih otoka i priobalja.

MARKO RANDIĆ

Slika 1. Magareći trn, bijela sikavica, bodljača ili kravačac jedna je od brojnih vrsta bodljikavih biljaka – tzv. “sikavica” koje rastu na kvarnerskim otocima i u priobalju – postojbini sjevernojadranskih magaraca (foto: M. Randić

Slika 2. Polupustinjsko porijeklo magaraca (divlji magarci još i danas žive u polupustinjskim dijelovima Afrike gdje je paša vrlo oskudna!) odražava se i na životne navike današnjih pripitomljenih magaraca koji nisu izgubili “zanimanje” za opore i dijelom bodljikave biljke koje rado pasu za razliku od mnogo izbirlivijih njihovih srodnika – konja, koji ih u pravilu na paši izbjegavaju. (foto: M. Randić)