Sl. 1. Terenska radionica na botanički zanimljivom lokalitetu pijesaka
Zarok kod Baške (foto: M. Cindrić)

RADIONICA NA STRUČNOM SKUPU ZA UČITELJE I NASTAVNIKE BIOLOGIJE, KRK – BAŠKA, 7. – 9. TRAVNJA 2010.

Okolica Baške neobično je zanimljiva zbog osebujnih kamenitih
krajobraza i mnogih rijetkih biljnih i životinjskih vrsta. Zelenom udolinom
Bašćanske drage protječe jedina stalna tekućica jadranskih otoka – Suha
rečina bašćanska i svojim povremeno vrlo snažnim bujičnim tokom donosi
mnogo oblutaka na najljepšu i najpoznatiju šljunčanu plažu kvarnerskih
otoka. U blizini je i jedinstveno pješčano područje Zarok, poznato i kao
rijetko stanište siderofilnih psamofita (biljke pijesaka bogatih željezom),
od kojih se primjerice ističu endemične svojte modričica (Asperula ssp.).

Prva postaja terenske radionice bilo je upravo područje
preostataka (danas većinom uništene) vegetacije kakva je nekoć obrastala
pijeske Zarok. Prema A. Ž. Lovriću (1979) radi se o endemičnoj zajednici
pješčarske ivančice i modričice (as. Leucanthemo-Asperuletum). Ovdje smo
zatekli u cvatu tek pokoju pašku gromotulju (Alyssum montanum ssp. pagense),
ilirski kozlinac (Astragalus illyricus) bio je upravo na početku cvatnje,
a od pješčarske ivančice (Leucnathemum platylepis) vidjeli smo jedino
lisne rozete. Listove jedne od najotpornijih biljaka pijesaka – perunike
(Iris sp., prema Lovriću Iris x marchesetti) zamijetili smo na degradiranom
dijelu staništa, gdje je u cvatu bila i rana čestika (Thlaspi praecox).
Pijesci privlače zanimljiv životinjski svijet, a kao primjer možemo navesti
osu lončaricu (Delta unguiculata) koja od slijepljenih čestica pijeska
oblikuje krupne okrugle trbušaste “ćupove” kao legla za ličinke.

Nažalost, dugogodišnji istraživač endemične flore i vegetacije
Zaroka, A. Ž. Lovrić ističe da je većina endemične vegetacije i flore,
kao i jedinstveno stanište ultrabazofilnog creta uz izvor na Zaroku danas
nepovratno uništeno zbog iskopavanja pijesaka.

Slika 2. Dio lokaliteta Zarok na kome su zbog iskapanja pijeska uništena
specifična pješčana staništa, u pozadini dio pijesaka zasađen crnoborovom
šumom (foto. M. Cindrić)

Druga postaja bila je u području crnoborove šume (Pinus
nigra), gdje smo se mogli osvjedočiti o monotonosti i siromaštvu flore
u ovoj šumi umjetno nastaloj pošumljavanjem.

Uslijedio je uspon po strmom i kamenitom terenu do vrlo
panoramskog (i vjetrovitog – bura!) vrha Bag s kojeg je lijep pogled na
botaničko-ornitološki rezervat otok Prvić i Velebit u pozadini. Na ovoj
postaji mogli smo upoznati vegetaciju kamenjarskih pašnjaka – koja obrasta
velike površine južnog Krka (dijelovi zbog ogoljenosti prozvani “MJESEČEVA
POVRŠINA”) i gdje se zadržava mnogo ovaca, pa se zbog obilja ovčjeg
izmeta na pognojenom tlu moglo uočiti više vrsta nitrofilnog bilja (npr.
Marubium, Erodium i dr.). Vidjeli smo i kornjaša balegara u karakterističnoj
pozi kako kotrlja kuglicu balege…

Slika 3. Pogled s Baga na botaničko-ornitološki rezervat otok Prvić i
Velebit u pozadini (foto: M. Randić)

Na povratku, ispod prijevoja Vraca, zadržali smo se uz
manju stijenu kako bi promotrili neke od najzanimljivijih endemičnih biljaka
kvarnerske zajednice pukotina stijena – dalmatinske zečine i istarskog
zvončića (as. Campanulo-Centaureetum dalamticae). Vidjeli smo lisne rozete
dalmatinske zečine (Centaurea dalmatica), busene istarskog zvončića (Campanula
istriaca), mlade listove horvatovog luka (Allium horvatii), a planinska
trava uskolisna šašika (Sesleria tenuifolia) bila je upravo u cvatu…
Ispod ovih stijena osipa se i malo točilo, a na njemu je razvijena endemična
kvarnerska zajednica primorskog mekinjaka (as. Drypetum jacquenianae).
Od karakterističnih vrsta točilarki uočili smo primorski mekinjak (Drypis
jacqueniana), čiji su bodljikavi polukuglasti buseni tek počeli dobivati
svježu zelenu boju, štitastu kiselicu (Rumex scutatus), koja inače raste
i na točilima Alpa, dok je jedina vrsta točilarka u punom cvatu bila endemična
jadranska ljubičica (Viola adriatica).

Slika 4. Cvjetovi jadranske ljubičice (Viola adriatica) na točilu podno
vrha Bag (foto: M. Randić)

Na tim stijenama živi i zanimljiv svijet ptica – čuli
smo zov modrokosa (Monticola solitarius). Ovaj put nismo imali sreću promatrati
veličanstveni let bjeloglavih supova (Gyps fulvus) koji kamenita prostranstva
južnog Krka često u preletu “češljaju” u potrazi za uginulim
ovcama, ali se nadamo da će se ukazati još koja prigoda…

Literatura:
Horvatić, S. (1963): Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih
jedinica Hrvatskog primorja. Prirod. Istraž. Jug. Akad 33. Acta biologica
IV., Zagreb, str. 1-187.
Korica, B. i Lovrić, A. Ž. (1979): Ekologija i zaštita obalnih psamofita
sjeveroistočnog Jadrana. Drugi kongres ekologa Jugoslavije I. Savez društava
ekologa Jugoslavije, Zadar – Plitvice, str. 205-215.

Marko Randić