Nježni volovod (Orobanche gracilis)

Priroda Flora, Novosti, Zanimljivosti

Limunastožuti oblik parazitske biljke nježnog volovoda

Procjenjuje se da rodu volovoda (Orobanche s.l.) pripada oko 150 – 200 vrsta biljaka koje nemaju klorofila, a listovi su im zakržljali i uglavnom su pripijeni u obliku ljusaka uz mesnatu stabljiku. Nemaju ni korijena već su podzemnim „sisaljkama“ – haustorijima pričvršćene za korijenje drugih vrsta zelenih biljaka. Od njih uzimaju sve potrebne hranjive tvari. Neobičnog su izgleda i nekoga tko se manje razumije i ne raspoznaje raznoliko bilje mogle bi podsjetiti na orhideju.

Mnoge vrste volovoda danas su rijetke, poneke s izrazitim trendom opadanja brojnosti populacija. To se možda može pripisati izborom uske lepeze domaćina – biljaka na kojima parazitiraju. Pojava opadanja brojnosti i smanjenja broja nalazišta posebno je izražena kod onih vrsta volovoda koje parazitiraju isključivo na jednoj vrsti li biljnom rodu, a vjerojatno je potpomognuta i mogućim novovjekim promjenama na staništima.

Sl. 1. Tipični oblik nježnog volovoda (O. gracilis) s prisojnih padina planine Obruč gdje uobičajeno parazitira na endmičnim vrstama roda žutilovki (Genista). Vidljivo je karakteristično tamnopurpurno obojenje unutrašnjosti vjenčića i rubova njuški tučka. (foto: M. Randić)

Jedna od zanimljivijih vrsta ovog roda u široj okolici Rijeke i drugdje u Hrvatskom primorju je nježni volovod (Orobanche gracilis, sl. 1). Budući da parazitira na nekolicini rodova i vrsta iz porodice lepirnjača (Fabaceae), koliko možemo procijeniti, zasad nije ugrožen, a mogli bi ustvrditi da je i jedna od najčešćih vrsta volovoda Hrvatskog primorja, sa širokim spektrom staništa i visinske rasprostranjenosti – od obale mora pa do viših padina primorskih planina.

Na kamenitim primorskim staništima najčešće se „sisaljkama“ priljubi uz korijenje grmolikog grašara (Coronilla emerus subsp. emeroides). Kako je ovaj grm vrlo brojan na zarastajućim kamenitim pašnjacima, uz rubove termofilnih šumaraka i u submediteranskim šikarama to je vjerojatno razlog razmjerne brojnosti pripadajućeg parazita.

Sl. 2. Kamenite padine Draškog brega iznad Orehovice (Rebar) gdje na kamenitim pašnacima kovilja i ljekovite kadulje uspijeva limunastožuti oblik nježnog volovoda (foto: M. Randić)

Vezano uz vrstu nježni volovod zanimljivo je ustvrditi da smo ga na primorskim padinama u zaleđu Rijeke, osim na čestim vrstama lepirnjača, poput grmolikog grašara, znali nalaziti i na pojedinim rijetkim vrstama od kojih su neke i ugrožene. Takve su rijetke vrste, primjerice, cjelolatična žutilovka (Genista holopetala, sl. 3), a vjerojatno i svilenasta žutilovka (G. sericea), koje uspijevaju na malom broju nalazišta i u specifičnim zajednicama. Njih i njihovog parazita nalazili smo osobito na burnjacima (buri izloženim mjestima) u kojima preteže trava uskolisna šašika (Sesleria juncifolia).

Sl. 3. Endemična cjelolatična žutilovka na čijem korijenju na padinama Obruča parazitira nježni volovod. Ova rijetka vrsta žutilovke do sad vjerojatano u literaturi nije navedena kao domaćin volovodu.  (foto: M. Randić)

Takva su mjesta i prostrani travnjaci Obruča gdje smo se, osim uobičajenog, susreli i s jednim vrlo rijetkim oblikom nježnog volovoda. Dok uobičajeni oblik  ima izrazito tamno purpurno obojenu unutrašnju stranu vjenčića i isto takvu boju na rubovima njuške tučka (sl. 1), ovaj rijetki oblik, na kojeg smo naišli na prisojnim padinama Obruča i na padinama Draškog brega iznad Orehovice, u blizini grada Rijeke, intenzivno je i na svim dijelovima stabljike, ljusaka i cvjetova žute boje.

Sl. 4. Limunasto žuti oblik nježnog volovoda s padina Draškog brega iznad Orehovice (foto: M. Randić)

Stoga ključevi za određivanje vrsta mogu u ovom slučaju dovesti do pogrešne determinacije. Na „pravi put“ navela nas je činjenica da su pojedini primjerci na Obruču imali na naznačenim mjestima žutih cvjetova lagani purpurni mašak. Primjerak nježnog volovoda s Draškog brega bio je potpuno žute boje, ali je rastao u blizini uobičajeno obojenih primjeraka, uz grm grašara. Putokaz za (nadamo se pravilnu) determinaciju žuto obojenog oblika bila je i fotografija objavljena u monografiji Velebit i njegov biljni svijet akademika Sergeja Forenbachera u kojoj je ovu svojtu označio nazivom Orobanche gracilis Sm. f. citrina Hayek, pa bi hrvatski naziv mogao biti limunastožuti nježni volovod (sl. 4).

M. Randić