Međunarodni dan voda – crtica je nastavak prethodne, namijenjene obilježavanju Međunarodnog dana šuma

Priroda Dubine, Flora, Gea, Jeste li znali, Krajobraz, Ljudi, Novosti, Priroda, Skriveni svjetovi, Špilje, Zanimljivosti

Vrijednost i važnost patuljastih vrbika na snježištima u pretplaninskim ponikvama planina na razmeđi Primorja i Gorskog kotara

Osim grmolikih vrsta vrba, kakve su velelisna i, tek u vrlo rijetkim slučajevima, Waldsteinova, i koje na mnogim prikladnim planinskim staništima Gorskog kotara oblikuju prostranije ili manje prostrane sastojine, ponekad u obliku grmolikih listopadnih šikara, s rahlije ili gušće raspoređenim grmolikim jedinkama, ponekad ponešto više ili manje isprepletenih grana, a gustiši su to kojih čovjeku, a možda nekad i životinjama otežavaju kretanje, ondje, ali samo iznimno rijetko i u slučajevima krajnjih uvjeta staništa, uspijevaju i patuljaste vrbe. Autor crtice nije na njih do danas naišao ili ih nije imao prilike uočiti, ili, ako je na njih i naišao i vidio ih, sjećanja su možda izblijedjela pa ih je teško u ovom trenutku prizvati. Tražio ih je i u vrlo lijepoj, krajobrazno  slikovitoj ponikvi Koprivenac, u podnožju jednog od najdojmljivijih vrhova u Obručevoj planinskoj skupini i opisno vjerojatno dobro izabranog naziva Fratar.

Sl. 1. Maleno snježište u pretplaninskoj ponikvi podno vrha Snježnika u Nacionalnom parku “Risnjak”: Uokolo snježišta bilinstvo je ozelenilo, a pojedine vrste već su i u punom cvatu; krpica snijega se postepeno otapa, voda natapa tlo, a ostatak otopljene vode vjerojatno se uspijeva procijediti u dublje dijelove krškog podzemlja doprinoseći uravnoteženju vodne izdašnosti krških izvora. (foto: M. Randić)

Tamo je, ili u nekoj od obližnjih ponikava, ovu sićušnu vrbicu, koja je možda u davnini dospjela iz dalekih sjevernijih predjela, s područja obraslih u ono doba vegetacijom koja je vjerojatno sličila današnjoj tundri, možda i preko drugih planina i nekog od ulančanog gorja, možda i iz Alpa, gdje je, pak, sasvim moguće, dospjela iz hladnih i ledenih ravnica koje su se u nekim odsječcima vremena protezale sjevernije od Alpa ili pomažući si blizinom nekog od drugih gorskih lanaca, za krajeve danas tako blizu toplome Sredozemnom moru, ovog patuljka među drvenastim biljkama pronašao, ili je barem tako zapisao u jednom od djela koje možda najbolje zrcali dugo istraživačko iskustvo, glasoviti hrvatski botaničar Ivo Horvat.

Zapisao je takve patuljaste vrbike i u jednom od znamenitih i iznimno važnih čvorišta planinske cvjetane, u dubokoj i uvjetima raskošne raznolikosti okoliša vrlo raščlanjenoj ponikvi Ceclje, smještenoj u dubokim šumskim predjelima sjeveroistočno od vrha Fratra, između, po očuvanoj divljini i pretplaninskim grmolikim „šumama koje i nisu prave šume“ planinskog bora krivulja, koji i danas, a nazirući dublje u prošlost i znatno više, obrastaju njihove vrhove i padine – dvaju prirodoslovcima i ljubiteljima prirode ponešto slabije poznatih planina – Medvejaca i Bele Škaje, smještenih u zaleđu Obručeve planinske skupine koja odjeljuje primorsko raslinstvo i živi svijet od onog gorskog, goranskog.

Sl. 2. Atuor crtice ne sjeća se je li ikad i kada vidio patuljaste vrbike na snježištima goranskih planina pa je ovdje fotografija jednog od njegovih doživljaja vrbika velelisne vrbe u ponikvi, koliko se na sjećanja može osloniti, negdje u predjelu između Međuvrhi i Guslice u snježničkoj skupini, ali, ovdje, za još jednu možda korisnu napomenu, toponimi su preuzeti s Topografske karte “Risnjak-zapad”, mjerila 1 : 25000 sadržaja dopunjenog 1995. godine,  a fotografija je snimljena u vrijeme pune cvatnje ove grmolike vrbe, dok ženske mace oblijeću razni kukci, među njima i leptir smeđi pjegavac u potrazi za slatkim sokom (foto: M. Randić)

Sve ovo spominjemo jer su ponikve u pretplaninskom pojasu planina sjeverozapadnih Dinarida često i mjesta gdje se tijekom zimskih mjeseci nakupljaju nanosi snijega, koji na pojedinim, u pravilu zasjenjenim stranama takvih ponikava, ponekad i na drugim osojima, ukoliko prilike to dopuštaju, snježne krpe zadrže sve do ljeta. Vrbici patuljastih vrba u pravilu ukazuju upravo na takve snježne prilike. Da bi se sve to razotkrilo potrebno je mnogo truda, kretanja po zahtjevnim planinskim putovima i bespućima, probijanja kroz iglicama nakostriješene isprepletene spletove grana uz tlo povijenog planinskog bora krivulja, ponekad kroz gustiše jednako tako zamršeno isprepletenog šiblja stasitijih grmolikih vrbika drugih pretplaninskih vrba i ponekad savladavanja mnogih drugih oblika vegetacije i zahtjevnosti terena.

Sl. 3. Ponekad rad na terenu, kao što općenito zna svaki terenski istraživač, otežavaju razne okolnosti, ponekad sjene i protusvjetlo, kao što je bio slučaj pri obilasku ponikava u sklopu Ceclja (foto: M. Randić)

Autor crtice i sam je ili s drugim ljubiteljima prirode i ponekim rijetkim i predanim „zagriženim prirodoslovcima“, jer danas se vjerojatno malo tko upućuje takvim stranputicama, zalazio u ove predjele i osvjedočio se o njihovoj velikoj važnosti, pa je, usprkos činjenici da mu je danas nešto teže prizvati u sjećanje je li i kada je ondje vidio patuljaste vrbike, gotovo nepokolebljivo osvjedočio da su upravo to ona mjesta od iznimne važnosti i vrijednosti, ako ni zbog čega drugog onda kao razmjerno maleni, ali značajni spremnici vode, jer se ona topeći se iz nagomilanih naslaga snijega, polagano nakon zimskih mjeseci i kroz čitavo proljeće, sve do ljetnih mjeseci, najvjerojatnije uspijeva probiti zakučastim pukotinama i podzemnim šupljinama do dubokog krškog podzemlja. Tamo se ona nakuplja, odstoji neko vrijeme, pročisti se, a izdašniji krški izvori uokolo planinskih skupova omogućuju njeno izlijevanje na površinu. Tako bivaju rođene krške rijeke i druge tekućice, ponekad stajaćice, ali ovo posljednje je, primjerice, kad voda iz podzemlja tijekom suše odstoji neko vrijeme u malim jezercima na granici podzemnog svijeta i površinskih voda, kakav se slučaj zna nerijetko zadesiti u vokliškim, odnosno uzlaznim krškim izvorima.

Marko Randić