Kamačnik
Kategorija zaštite: značajni krajobraz
Godina proglašenja: 2002.
Dokument o proglašenju zaštite: Odluka o proglašenju “Kamačnika” kod Vrbovskog zaštićenim krajolikom, Službene novine Primorsko-goranske županije 23/02
Površina: 83,53 ha
Položaj: na području Grada Vrbovskog
Nadmorska visina: 370 – 600 m
Dužina vodenog toka: 3,2 km
Kontakt:
Lokvarka d.o.o (ovlaštenik koncesijskog odobrenja)
Šetalište Golubinjak 6
51316 Lokve
Mob: 099 845 1931
E-mail: lokvarka@lokve.hr
lokvarka.hr/kamacnik
Potok Kamačnik (foto Marko Randić)
Kamačnik je 3,2 kilometra dug desni pritok rijeke Dobre. Ušće mu je južno od Vrbovskog, nedaleko željezničke stanice, a na ušću je izgrađen ugostiteljski objekt. Odavde za posjetitelje započinje vrlo atraktivan kanjonski dio Kamačnika dužine oko jedan kilometar. U karbonatne stijene duboko usječena sutjeska Kamačnika odlikuje se nizom brzica, vrtložnih lonaca i manjih slapišta koji oblikuju krivudav splet stijenama zasjenjenih prolaza. Kroz kanjon vodi uređeni pješački put opremljen drvenim galerijama i mostićima.
Izvor Kamačnika je na koti od 405,4 metra nadmorske visine, a ušće u rijeku Dobru na oko 370 metara. Od živahnog potoka u kanjonskom dijelu razlikuje se dio toka između izvora i kanjona koji je mirniji, a bočne strane su blažih formi. Uzrok tome su razlike u geološkoj strukturi podloge. U kanjonskom dijelu izražen je veći pad korita što posjetiteljima povećava vidnu atraktivnost zbog velikog broja kaskada preko kojih protječe voda i strmih uskih bokova kanjona. Suprotnost ovome je smireni tok rječice, mali šljunčani nanosi i blaži reljef uzvodno prema izvorištu.
Kamačnik se ulijeva u Dobru manjim slapom jer je na ulazu u kanjon pregrađen jazom. Na zapadnoj strani uzdiže se debelo uslojena vapnenačka stijena, a početni dio kanjona i čitava okolica obrasli su bujnom šumom. Nekoliko slikovitih smreka zasađeno je uz pristupni put kojim se dolazi do razvalina zidina velike pilane.
Kroz kanjon Kamačnika proteže se poučna muzička staza – Panova staza (foto Diego Košta)
Ubrzo put dolazi do prvoga stjenovitog suženja s drvenim mostićem. Brzaci i jezerca u erozijskim udubinama korita iznenađuju svojom neobičnom zelenkastomodrom bojom čiste vode koja se znatno razlikuje od ponešto zamućene vode rijeke Dobre. Korito i stijene kanjona mjestimice su gusto obrasle tamnim mahovinama. Stare bukve izvaljene od starosti leže uz put da bi same od sebe istrunule dajući podlogu za život brojnom životinjskom svijetu i gljivama vezanim uz istrunulo drvo. Na stijenama nadnesenim nad korito šumeće rječice mjestimično su tamne vazdazelene krošnje tisa (Taxus baccata). Flora je satkana od mnogih vrsta bilja. Na stijenama su primjerice alpska ruža (Rosa pendulina), širokolisna čestoslavica (Veronica urticifolia), pješčarska gušarka (Cardaminopsis arenosa), a na zasjenjenim mjestima česta je šumska urodica (Homogyne sylvestris). Bukove šume u dolini Kamačnika rastu na vlažnijim staništima i pripadaju tipu gorske bukove šume (Lamio orvalae-Fagetum sylvaticae) u kojoj rastu biskupska kapica (Epimedium alpinum) i zaštićena mekana veprina (Ruscus hypoglossum), te rijedak zaštićeni lovorasti likovac (Daphne laureola).
Nasuprot tome, na prisojnim kamenitijim stranama doline nalazi se na zastupnike termofilne šume s crnim grabom (Ostrya carpinifolia), crnim jasenom (Fraxinus ornus), mukinjom (Sorbus aria) i brekinjom (Sorbus torminalis). Na jednoj dolomitnoj stijeni razrasla se i crnjuša (Erica herbacea). U gornjem dijelu doline, s lijeve strane, dolomitnu padinu vlaže mali bočni izvori, a močvarno tlo obrasta trava beskoljenka (Molinia sp.) uz neke rijetke vrste šaševa. Ekološki je posebno vrijedan dio gdje bočni bujični potoci podno zaselka Japići s lijeve strane utječu u Kamačnik. Oni tvore prošireni dio doline obrastao dijelovima obalnih šikara vrbe (Salix sp. div.) i šumaraka crne johe (Alnus glutinosa).
Detalj Panove staze – Puhova zvona (foto Nina Trinajstić)
U gornjem dijelu doline, u pobočnim jarcima, izviru iz polupećina mali izvori; područje je to izvorišne zone Kamačnika. Oko sat hoda od ulaska u kanjon stiže se do neobičnoga kotlastog predjela okruženog polukrugom strmih padina i obraslog bukovom šumom i brojnim papratima. Tu je vrelo Kamačnika, tipično uzlazno krško izvorište, u kojem voda izbija iz oka nepoznate dubine. Nakon izviranja voda se mirno razlijeva i polagano teče kroz čitav gornji dio doline. Izvorski je dio zanimljiv i zbog endemske podzemne faune koju u njemu tek treba otkriti. Dosad su prilikom nekoliko istraživanja uočeni endemski podzemni račići Monolistra sp. i Niphargus sp. zbog čega je izvor Kamačnika uvršten i u ekološku mrežu Natura 2000.
Vodotok Kamačnika vrijedan je zaštite i zbog sačuvane faune dna čiste gorske rječice i ihtiofaune, jer je važno utočište potočne pastrve (Salmo trutta m. fario), vrste koja se približava kategoriji ugroženosti. Od beskralješnjaka se uz vodotok može pratiti let kukaca obalčara (Plecoptera) i tulara (Trichoptera) čije ličinke žive u čistoj vodi Kamačnika. U kanjonu se mogu opaziti pjegavi daždevnjaci (Salamandra salamandra), a ponekad na obale gornjeg dijela doline doleti siva čaplja. Poseban je doživljaj posjeta Kamačniku za vrijeme visokih voda. Vodno bogatstvo Kamačnika znatno se razlikuje tijekom godine, ali izvorište i vodotok Kamačnik daju jedan od najznačajnijih vodnih doprinosa rijeci Dobri, osobito tijekom kišnih razdoblja kad su jako bogati vodom. Kao tipična krška tekućica, Kamačnik se odlikuje mjestimičnim poniranjem dijela vode u koritu kanjonskog toka.
