Lopar
Kategorija zaštite: značajni krajobraz
Godina proglašenja: 1969.
Dokument o proglašenju zaštite: Rješenje br. Up/I° 35-1969 Republički zavod za zaštitu prirode, Zagreb i “Službene novine Općine Rijeka” broj 19/1969
Površina: oko 100 ha
Položaj: na području Općine Lopar
Nadmorska visina: 0 – 87 m
Mrazovac na pijescima Lopara (foto Marko Randić)
Poluotok Lopar na sjeveroistočnom je dijelu otoka Raba i jedan je od nekoliko primjera zaštićene geološke baštine u Županiji. Građen je od eocenskih lapora i pješčenjaka koji su nastajali u okolišu estuarija pradavne rijeke, prije otprilike 40 – 50 milijuna godina.
Tijekom više tisućljeća, snažne su bure i morski valovi oblikovali reljef Lopara koji je sličan ispruženim prstima na ruci s brojnim uvalama u kojima su pješčani žali. Na tim žalima nailazi se na živuće stromatolite, vrlo rijetke slojevite tvorevine cijanobakterija koje se na Zemlji razvijaju već milijunima godina u plitkim morima s niskim muljevito-pjeskovitim obalama.
Uz obalu i u unutrašnjosti poluotoka erozija je stvorila zanimljive oblike pješčanih piramida, a cijelo je područje izrazito bogato ostatcima ljuštura pradavnih organizama, krednjaka, puževa i školjkaša koji su živjeli u doba nastanka loparskih stijena u eocenu. Upravo zbog brojnih fosila i neobične geološke građe, na Loparu su prepoznate zanimljive lokacije koje su uključene u projekt Geopark otoka Raba. Cilj projekta jest zaštita, promicanje i održivo korištenje geološke baštine.
Specifična geološka podloga pridonosi trošenju stijena u pijesak koji se nakuplja na morskim žalima gdje se oblikuju malene embrionske pješčane dine. One su stanište ekološke mreže Natura 2000 – embrionske obalne sipine, od osobite važnosti za očuvanje rijetkoga živog svijeta koje uglavnom sačinjavaju biljke pješčarke ili psamofiti. Ovo rijetko stanište nastoji se očuvati u sklopu područja ekološke mreže Otok Rab.
Čitav predio Lopara odlikuje se vazdazelenom tvrdolisnom sredozemnom vegetacijom s obiljem šarolikih vrsta bilja, pa je osjetno snažno ishlapljivanje miomirisnih eteričnih ulja. Posebnu čar čitavom krajobrazu daju cvjetovi brojnih biljnih vrsta koje pomalo jednolično obojenom krajobrazu u različita godišnja doba daju sasvim novu boju, poput primjerice ružičastih cvjetova bušina (Cistus sp.) u kasno proljeće ili mrazovca (Colchicum sp.) ujesen.
Faunu područja najvećim dijelom sačinjavaju razne vrste leptira, opnokrilaca i ostalih kukaca. Posebno je zanimljiv nosati skakavac (Acrida ungarica) koji je svojim izgledom, oblikom i bojom posebno prilagođen skrivanju u vegetaciji travnjaka pa ga je vrlo teško uočiti. Među morskim beskralježnjacima, nalazi se nekoliko vrsta školjkaša, člankonožaca i kolutičavaca posebno prilagođenih životu u pomičnim pijescima.
