Posljednji tjedan listopada i prvi vikend studenog protekao je u znaku gljiva vlažnica (rod Hygrocybe). One zbog svoje rijetkosti
i ugroženosti imaju veliku ulogu u zaštiti prirode. To su uglavnom gljive koje za svoje omiljeno stanište izabiru travnjake – i to ne bilo kakve travnjake, već one kojima se ekstenzivno gospodari. Ne mogu, primjerice, rasti na pognojenim travnjacima. Takva staništa su sve rjeđa i ugroženija, kako u PGŽ i Hrvatskoj, tako i posvuda u Europi. Stoga se i većina gljiva iz roda vlažnica našla na crvenim popisima i u crvenim knjigama ugroženih vrsta.

Sl. 1. Velika vlažnica (Hygrocybe punicea) na neintenzivno gospodarenom travnjaku u Lepenicama; strogo zaštićena, osjetljiva “VU” (foto: Ervin Raguzin).

Tim više nas je obradovalo razmjerno bogatstvo vrsta gljiva vlažnica na dva (mikro)lokaliteta – prvi u predjelu Lepenice (kod Gornjeg Jelenja) i drugi na otoku Iloviku u Lošinjskom arhipelagu. Na Lepenicama gljive vlažnice rastu na travnjaku koji povremeno posjećuju stada ovaca, a dijelom se i kosi – dakle bio bi to primjer jednog tipično neintenzivno gospodarenog travnjaka. Ovdje se posljednjeg vikenda u listopadu pojavilo čak 5-6 raznih živopisno obojenih vrsta vlažnica (sl. 1).

Na otoku Iloviku posebno smo oduševljeni što se obistinilo naše predviđanje da su tzv. “talne okorine” posebno vrijedna staništa i kao takva “udomljuju” također i neke rijetke vrste gljiva vlažnica (sl. 2). Osim na dijelu staništa s “talnim okorinama” u pješčanoj uvali Paržine, gljiva vlažnica ima i na drugim dijelovima otoka, ali se tamo radi o sasvim drugim vrstama (sl. 3).

Marko Randić (JU “Priroda”) i Ervin Raguzin (Gljivarska udruga “Ožujka”, Rijeka)

Sl. 2. Vlažnica (Hygrocybe sp.) na dijelu uvale Paržine na otoku Iloviku gdje se pojavljuju “talne okorine” – staništa naizgled siromašna životom, ali se njima nalazi obilje raznolikih oblika mikrooganizama, algi, mahovina, lišajeva i gljiva (foto: Ervin Raguzin).

Sl. 3. Hygrocybe sp. na kamenitom pašnjaku otoka Ilovika (foto: Ervin Raguzin)