Nakon što je olujno nevrijeme jako oštetilo krošnju starog zaštićenog hrasta u Sv. Petru, bilo je nužno prići sanaciji zaštićenog spomenika prirode jer je prijetila ozbiljna opasnost od daljnjeg urušavanja, odlamanja dijelova krošnje i grana. Iako je u Mjerama zaštite za ovaj vrijedan spomenik prirode izričito navedeno da staro stablo treba “prepustiti prirodnim procesima rastenja, starenja i smrti” (razlozi za to su očuvanje bioraznolikosti; jer su stara stabla cjeloviti mali ekosustavi
s mnoštvom pridruženih kukaca, gljiva, ptica i drugih organizama vezanih za takva stabla!) procijenili smo da stablo predstavlja izravnu prijetnju po sigurnost ljudi i imovine koji bi se eventualno zatekli u blizini oštećenoga hrasta, a u tom slučaju Mjere zaštite nalažu sanaciju.
Radovi na sanaciji hrasta obavljeni su 18. lipnja 2007. godine u organizaciji Javne ustanove “Priroda”. Radi cjelovitijeg informiranja donosimo u cijelosti kraće izviješće koje je nakon obavljenih radova Javnoj ustanovi podnio gospodin Viktor Lochert iz tvrtke “Stablosan” koji je već ranije pregledavao stablo suvremenim metodama (instrumentima za utvrđivanje zdravstvenog stanja stabala – rezistografija) te nazočio i usmjeravao tijek aktualnih radova na sanaciji.
Udarom vjetra, prilikom nevremena 27. svibnja 2007., odlomljen je veći dio krošnje ovoga višestoljenog hrasta. Preostala krošnja jednostrana je, visoka i gusta. Ona tvori visoko jedro, koje jedan ponovni nalet vjetra slične jačine može zahvatiti i najvećim dijelom polomiti. U takvom slučaju stablo hrasta bi izgubilo gotovo kompletan asimilacijski aparat i bilo osuđeno na vrlo skoru smrt. Naime, svako stablo – da bi opstalo – tijekom svojega životnog vijeka teži stvoriti što optimalniji
odnos izmedju krošnje (asimilacijske površine lista) i korijenovoga sustava.
Stoga je bilo potrebno znatno prikratiti većinu grana i istovremeno prorijediti krošnju, da bi ona postala prozračna, kako bi budući udari vjetra mogli “proći” kroz nju, bez da je oštete. Taj zahvat je – pod našim nadzorom – vrlo stručno obavila tvrtka “Tratinčica” s otoka Krka, primjenom tehnike penjanja uzetom (osobno, suvlasnik, gospodin Boris Tomić).
Kako bi se iniciralo “izbijanje živica” i na taj način novih izbojaka iz debalaca i jačih grana krošnje – a u cilju povećanja njene asimilacijske površine – preporučamo da ih se na stotinjak mjesta lagano zareže pod koru (tj. da se izvrše tzv. “kambijalni rezovi”) motornom / ručnom pilom odnosno “zadiračem”, kakav se koristi u šumarstvu. Takvi stimulacijski zahvati donose u pravilu pozitivne rezultate, koji bivaju vidljivi za 3 do 4 godine. Obzirom na gubitak većeg dijela krošnje, takav zahvat je na ovom stablu preporučljiv i opravdan, a treba ga izvesti stručno.
Općenito preporučujemo da se ovog “monumentalnog starca” jednom godišnje dobro pregleda, a nakon 2-3 godine obavi kontrolno mjerenje rezistografom (statika stabla!)- radi bolje usporedbe – na onim mjestima, gdje je takvo mjerenje vec obavljeno 2005. god.”
Viktor Lochert dipl. ing. sum.