Botaničke zanimljivosti u domovini medvjeda

Prospekt Flora, Priroda, Zanimljivosti

Sl. 1. Stijena Firstov rep (876 m) u Borovškoj gori iznad Grintovca pri Osilnici (Slovenija) krije mnoge botaničke posebnosti (foto: Boštjan Surina).

U brošuri “U domovini medvjeda” koju je Javna ustanova “Priroda” pripremila u sklopu međunarodnog EU projekta SOŽITJE nije bilo mjesta za sve botaničke zanimljivosti koje se odnose na područje gornjeg dijela doline Kupe. Za ljubitelje rijetkog i zanimljivog bilja željeli bi, na ovom mjestu, vrlo sažeto, izdvojiti i posebno ukazati na neke od “botaničkih poslastica” u širem području gornjeg toka rijeke Kupe*.

Kulise veličanstvenih stjenovitih odsječaka i litica pružaju se s jedne i s druge strane doline gornjeg toka rijeke Kupe. Posebno su lijepo razvijene na padinama Borovške gore na slovenskoj strani, ali ih ima i na hrvatskoj strani, osobito iznad dolina dvaju netaknutih gorskih bisera – potoka Velike i Male Belice – desnih pritoka Kupe. Budući da su planinski predjeli koji okružuju ovo područje za vrijeme ledenih doba (oledbi) bili dijelom prekriveni ledenjacima, planinsko bilje, koje uobičajeno raste na visokim planinama, potisnuto je u dolinu i ovdje se održalo do danas. To je vjerojatno jedan od razloga zašto danas u dolini Kupe takve “planinske” biljke rastu na razmjerno malim nadmorskim visinama (vjerojatno kao svojevrsni “glacijalni relikti” ili ledenodobni
preostaci). Oni rastu uglavnom na vlažnijim, hladnijim i zasjenjenijim stjenovitim odsječcima. Jedna od takvih planinskih biljaka – predstavnik alpske flore – je dlakavi pjenišnik ili sleč (Rhododendron hirsutum), alpski grmić neobično lijepih crvenih cvjetova. Vrlo je obilan u slovenskom dijelu stjenovitih odsječaka iznad doline Kupe, gdje gradi i posebnu šumsku zajednicu bukve s dlakavim slečom. Na hrvatskoj strani također ima bogatih staništa dlakavog sleča. Ponekad se na istim liticama na kojima raste sleč nađe još jedna planinska biljka – rijetka kukcojetka alpska tustica (Pinguicula alpina). U dolini Kupe također je vjerojatno ostatak iz razdoblja oledbi (glacijalni relikt).

Još zanimljiviji i biogeografski značajniji su neki od predstavnika planinske flore sjeverozapadnih Dinarida. Tako danas na području strmih odsječaka iznad doline gornjeg toka rijeke Kupe nalazimo Scopolijevu gušarku (Arabis scopoliana) – rijetku endemičnu krstašicu ilirskog rasprostranjenja. Ona na području Dinarida raste uglavnom na vrhovima viših planina, ali se spušta i u duboke ponikve s mrazišnom vegetacijom. Na području teško pristupačnih stijena u dolini Kupe – između Moža i Strme rebri na Borovškoj gori udružuje se s endemičnom vrstom trave – kalničkom šašikom (Sesleria kalnikensis) u posebnu zajednicu. Na stijenama između Osilnice i Broda na Kupi raste i druga endemična planinska biljka – širokolisno zvonce (Edraianthus graminifolius). Pripada porodici zvončića te ima krupne modre zvonaste cvjetove.

Liburnijski endem – planinsko devesilje (Seseli malyi), iz porodice štitarki, također je vrlo zanimljiva i rijetka planinska biljka koja na vrhu Krempa (944 m) iznad Bosljive Loke ima svoje najniže (za sada) poznato nalazište. Busenasta zvjezdoglavlka (Scabiosa silenifolia) planinska je vrsta ilirskog areala (s disjunkcijom u središnjim Apeninima). Jedna je od najrjeđih biljaka u gornjem dijelu doline Kupe – pronađena je samo na Goteniški planini.

Za razliku od tipičnih planinskih biljaka osunčane, suhe i tople stijene nude pribježište i nizu “toploljubnih” vrsta, koje su u dolinu Kupe mogle prodrijeti možda u vrijeme nekog od toplijih razdoblja geološke prošlosti. Jedna od uočljivijih takvih “toploljubnih” biljaka je rujevina (Cotinus coggygria) – grm koji se u jesen zažari žarkim bojama lišća. U pratnji su mu endemična ilirska perunika (Iris illyrica), javor šestil (Acer monspessulanum), rašeljka (Prunus mahaleb), oštrolisna veprina (Ruscus aculeatus), primorski vrisak (Satureja montana), bijeli jasenak (Dictamnus albus) i druge vrste koje smo navikli vidjeti bliže obali mora.

U udolinama gorskih potoka – pritoka Kupe, usječenih u strme padine dolinskog okvira, skrivaju se i druge rijetke vrste. Takve udoline su zbog posebne (mikro)ekologije koja se očituje u iznimno šarolikom spektru mikro- i mezo-staništa, a sve zbog razigrane topografije terena, prava pribježišta rijetke flore i vegetacije. Tako u sutjeskama Potoka i Modrog potoka uspijeva rijetki (balkanski) endem Blagajev likovac (Daphne blagayana), a u vlažnim sutjeskama i u šumama na strminama iznimna je botanička rijetkost mirisava žlijezdača (Adenophora lillifolia), još jedan zanimljiv predstavnik porodice zvončića.

Poseban “bombončić” za botaničke sladokusce je i kamenjarska kamenika (Saxifraga petraea) – endem Jugoistočnih vapnenačkih Alpa. Najvjerojatnije je preostatak iz razdoblja prije ledenih doba, dakle tercijarni je relikt! Raste u pukotinama vapnenačkih stijena na toplijim, zasjenjenim položajima.

Ovim sažetim prikazom botaničke osobitosti doline gornjeg toka Kupe ni izdaleka nisu iscrpljene, ima ih još mnogo, osobito među posebnostima vegetacije (tj. skupa biljnih zajednica). Za njihovo upoznavanje zaslužni su mnogi botaničari, a na slovenskoj strani posebno Marko Acceto. Na nama je da te botaničke vrijednosti čuvamo, ali i da ih pravilno edukativno i turistički vrednujemo jer one to svojom iznimnošću zaslužuju, a o njima se tako malo zna u široj javnosti!

M. R.

*Osnovni izvor informacija: “Prirodoslovne vrijednosti, flora i vegetacija na profilu Brod na Kupi-Delnice te značajnije biljne vrste Pokuplja: izvještaj faza I. i faza II. Prirodoslovni muzej Rijeka (autori: Modrić-Surina, Željka i Boštjan Surina). Rijeka, 2012. (studija izrađena u sklopu međunarodnog projekta SOŽITJE)


Sl. 2. Širokolisno zvonce (Edraianthus graminifolius, Campanulaceae) endemična je biljka visokih planina Balkanskog poluotoka. Lijepi primjerci rastu u pukotinama stijena između Osilnice i Broda na Kupi, pa tako i na stijeni Firstov rep (foto: Boštjan Surina).


Sl. 3. Malyjevo devesilje (Seseli malyi, Apiaceae), vrlo rijetka planinska liburnijska biljka, raste na vrhu Krempe (944 m) u sklopu Borovške gore (Slovenija) (foto: Boštjan Surina).


Sl. 4. Stjenoviti odsječci iznad Male Belice, desnog pritoka Kupe na kojima se “planinske” biljke spuštaju na male nadmorske visine (foto: Marko Randić).


Sl. 5. Jedna od zanimljivih “planinskih” biljaka koja se “spušta” na male nadmorske visine u dolini gornjeg toka rijeke Kupe i njezinih pritoka je kukcojetka alpska tustica (Pinguicula alpina) (foto: Marko Randić)