calycanthus cvijet

"Zimski cvijet", rani ili mirisni kimonant (Chimonanthus praecox)

Prospekt Flora, Zanimljivosti

Slika 1. Cvatuća grančica “zimskog cvijeta” na stabalcu u perivoju Angiolina (foto: Marko Randić).

Šećući zaštićenim opatijskim perivojem Angiolina (na samom kraju 2014. i početkom 2015. godine) od otočića s kamelijama, (neke sorte već su u prosincu proizvele prve cvjetove), prema Švicarskoj kući, zapahnuo nas je uz stazu neobičan, prelijep, omamljujući, veličanstven, nezaboravan i ponešto slatkast miomiris… Došavši bliže izvoru miomirisa otkrili smo da potječe od malenog cvatućeg stabla – mirisnog ili ranog kimonanta (sl. 1). Ova egzotična biljka znanstvenog naziva Chimonanthus praecox, poznata i kao “zimski cvijet”, u svojoj postojbini Kini procvate već u studenom ili u prosincu i cvate do veljače ili ožujka.

Stablo u perivoju Angiolina zatekli smo u cvatu u prosincu i u siječnju kada je na tlu već bilo i otpalih cvjetova – njih je vjerojatno “ofurio” iznenadni nalet hladnoće. “Zimski cvijet” pripada porodici Calycanthaceae koja sadrži dva roda** – rod Calycanthus s 3 vrste urođene u Sjevernoj Americi i rod Chimonanthus s 6 vrsta porijeklom iz Kine. Sve vrste ove porodice odlikuju se izrazito mirisnim cvjetovima!

“Zimski cvijet” – rani kimonant skriva među svojim krugovima voskovito-žućkastih latica i prašnika (sl. 2) neobično bogatu kolekciju od nekoliko desetina hlapljivih miomirisnih spojeva koji pridonose njihovoj atraktivnosti. Mirisne sastojke ovog cvijeta intenzivno istražuju, osobito u Aziji, gdje je kimonant važan u pripremi nekih vrsta skupocjenih parfema.

Bogatstvo mirisnih komponenti “zimskog cvijeta” možda bi mogli dovesti u vezu s poteškoćama oko primamljivanja oprašivača, jer u to nepovoljno zimsko vrijeme cvatnje vlada njihova oskudica. Otkriveno je da u postojbini – Kini, “zimski cvijet” posjećuju raznoliki kukci iz skupina opnokrilaca (Hymenoptera), dvokrilaca (Diptera), kornjaša (Coleoptera) i resokrilaca (Thysanoptera), ali i neki pauci (Arachonoidea). U perivoju Angiolina otkrili smo da onih nekoliko tamo cvatućih stabalaca “zimskog cvijeta”, u vrijeme naših obilazaka, redovito posjećuje leptir admiral (Vanessa atalanta) i da u unutrašnjost cvjetova zalazi jedna vrsta sitne grinje (Acariformes).

Zanimljivost ovogodišnje cvatnje “zimskog cvijeta” u Opatiji je i činjenica da su se cvjetovi pojavili na granama koje su još nosile zelene listove, što ranijih godina nismo primjećivali, jer se radi o listopadnom grmu ili stablu kojem se cvjetovi uobičajeno otvaraju na (već) golim granama (sl. 1). Ovogodišnju neobičnost u fenologiji tumačimo toplim vremenom koje je vladalo gotovo do samog kraja prosinca.

Kad bi se fenomen miomirisne i rane cvatnje “zimskog cvijeta” (uz cvatnju kamelija!) više razglasio i približio posjetiteljima Opatije mogao bi to biti još jedan mali ali važan kamenčić u mozaiku zanimljivosti botaničkog turističkog “magneta” Liburnije, kraja inače poznatog po blagoj klimi i (ali zasad možda još nedovoljno poznatim) biljnim bogatstvima i atraktivnom cvijeću.

Napomene:

*Kod prof. dr. Ivana Šugara (Hrvatski biljni imenoslov, 2008:798) nalazimo i na naziv zimulja za Chimonanthus, ali budući da je već Šulek pod tim nazivom zabilježio i jednu sortu smokve na otoku Krku koja dozrijeva pred zimu zadržali smo naziv “zimski cvijet” što je prijevod engleskog naziva.

**Neki botaničari ovdje ubrajaju i treći rod Idiospermum, koji sadrži samo jednu vrstu endemičnu za tropske kišne šume sjeverne Australije.

Marko Randić

Slika 2. Unutrašnji krug latica “zimskog cvijeta” iz perivoja Angiolina – one koje priležu uz prašnike, odlikuju se izraženim crvenkastim mrljama (foto: Marko Randić).