Na izložbi fotografija, čiji su autori fotografi izvježbanog i neobično istančanog oka za otkrivanje “malih skrivenih svjetova prirode”, prikazani su motivi malih bića – inače uglavnom skrivenih od običnog prolaznika – koji obasjani zrakama svjetlosti odjednom zabljesnu i razotkriju se fotografu u punoj ljepoti, svaki u svom svjetlosnom “mikrokozmu” – od Liburnije preko Kastavštine, Obruča, Kamenjaka… do Gorskog kotara i Velebita.
Može se, primjerice, pogledati fina struktura paučine pauka vrste Neoscana adinata koja na svjetlu ljeska posuta sitnim ljepljivim kapljicama raspoređenim više-manje ravnomjerno na svakoj niti – poprečno i uzdužno ispletenoj, koje se kao cjelina ističu pravilnom, a opet ne sasvim simetričnom strukturom.
Krupni pauci – Argiope bruenichi – osasti pauk i pauk križar (Araneus sp. ) pletu vrlo velike i čvrste mreže. Prvi se odlikuje svjetlucavo srebrnastim odsjajem zatka na kojemu su istaknute crne i žute pruge – oponaša osu. Drugi je mrežu “ukrasio” dodatkom -blještavim “padobranom” glavočike kozje brade, a taj dodatak možda ima ulogu odvraćanja pogleda letećih kukaca od niti paučine koje su njima namijenjene.
Tu je i mužjak pauka skočca Philaeus chrysops, lijepih i kontrastnih crveno-crnih boja. On se na plijen zalijeće u skokovima i vreba ga na osunčanim malim istaknutim stijenama te se, u skladu s tim svojim navikama, odlikuje neobično velikim lećastim očima i oštrim vidom. Kao što je i za očekivati, pauci skočci ne izgrađuju mreže za lov, što većina drugih skupina pauka redovito čini. Njegov srodnik, rakoliki pauk Misumena vatia, također je odlična vida i donekle sličnih navika – ne plete mreže za lov. S njegovih istaknutih očiju zrcale se zrake svjetlosti. Odlikuje se i ponešto egzotičnom sposobnošću promjene boje na različito obojenim i osvijetljenim podlogama.
Leteći kukci – muhe, leptirići i drugi sitni kukci plijen su paucima. Na izložbi se može vidjeti muha bumbarica (Bombylida) i muha pršilica (Syrphida) čije se površine krila ljeskaju u duginim bojama obasjane suncem. Tek se nedavno otkrilo da ovi iridescirajući odsjaji imaju veliku biološku ulogu u životima mnogih sitnih letećih kukaca…
Izložene su i fotografije nekih drugih malih bića poput pužića Helicella obvia i vodenjaka Triturus carnifex, koje bi teško mogli povezati sa svjetlošću jer se uglavnom kreću noću ili za kišnih, oblačnih dana… Ali ovi pužići se za jarkih sunčanih ljetnih dana, kad vlada nepodnošljiva sunčeva žega, sakupe u veće nakupine na istaknutim stabljikama i lišću suhe trave, te tako, na suncu i žezi, u potpunom mirovanju, čekaju prvu kišu. Vodenjaku, pak, ako ga iznenadimo pod kakvom nadignutom korom iznenada na svjetlosti zabljesne žarka “signalna” žuta pruga na tamnom tijelu.
Tu je i niz drugih sitnih bića, neki upozoravajuće žarko obojeni (“ne diraj me otrovan sam!”), drugi skriveni, ali kojima se pod određenim svjetlom ističe svaka dlačica na tijelu… Posebno je zanimljiva kao rubin crvena kapljica soka koji istječe iz rane (koju su možda načinili kukci?) na stisnutoj glavici kozje brade (sl. 1)… žari se obasjana svjetlom i kao da želi poručiti – koliko je još skrivenih svjetova posvuda oko nas?
Otvaranje izložbe predviđeno je u četvrtak, 26. veljače 2015., u prostorijama Kluba Sušačana, Rijeka, ul. Račkoga 1 B, u 19,00 sati.
Sl. 1. Kao rubin crvena kapljica soka istječe iz rane na stisnutom cvatu kozje brade i… žari se obasjana svjetlošću (foto: Dinko Dorčić)