Male belice

Uz Međunarodni dan prašuma

Prospekt Flora

PRVOTNE ŠUME U DOLINAMA GORANSKIH POTOKA MALE BELICE I GEROVČICE

Pomalo tajanstvene i slabo posjećene doline gorskih potoka Male Belice i Gerovčice na svojim nestalnim obalama i na padinama okolnih teško pristupačnih stijena kriju posljednje ostatke iskonskih riparijskih (obalnih vlažnih) šuma i zaštitnih šuma na nepristupačnim liticama. To su možda posljednje oaze ljudskom rukom uglavnom netaknutih prirodnih tipova šume u Gorskom kotaru. Uz njih se na ovom prostoru prostranošću, prvotnošću, tj. prašumskim izgledom i drugim nesvakidašnjim svojstvima ističu i šume u strogom rezervatu Bijele i Samarske stijene.

Područje toka i obala Male Belice u zaleđu Gučeg sela u Gorskom kotaru svijet je za sebe. Šumice uskolisne vrbe (Salix elaeagnos), veliko kaotično razbacano kamenje u koritu, bijeli prudovi napuštenih ogranaka toka i visoke stijene koje su se nadvile neposredno nad dolinu daju ovom kraju poseban, krajobrazno nezaboravan ugođaj. Više u planini, na nepristupačnim stijenama koje okružuju izvorište, uspijeva zanimljiva kombinacija planinskih i submediteranskih vrsta, kako u svijetu drveća i grmlja tako i u svijetu zeljastog bilja, pa i mahovina, a rijetka i ugrožena mirisava žlijezdača (Adenophora liliifolia), koja bira vlažnija staništa, vrsta je od europskog interesa za zaštitu zbog koje je područje uvršteno u mrežu Natura 2000. Druga važna Natura 2000 vrsta u dolini Male Belice je trčak Carabus (variolosus) nodulosus, europski ugroženi predstavnik kukaca kornjaša koji nastanjuje vlažne iskonske šume u blizini izvora i gorskih potoka.

U ponešto geološkim silama ispremiješanom i kaotičnom, ali upravo stoga iskonskom predjelu izvorišta Male Belice isprepliću se raznolike vrste dendroflore koje rastu uz korito potoka i na nepristupačnim liticama tvoreći prvotne tipove šuma uglavnom nikad dotaknute pilom i sjekirom (foto: Bernhard Kubicki)

Sličnim osobinama odlikuje se i izvorišni predio goranskog potoka Gerovčice. U podnožju impresivne, debelo uslojene karbonatne stijene koja se okomito, oko 280 metara uvis, uzdiže iznad zaselka Zamost, probija se na svjetlost dana, podzemni kanal izvora ovog povremeno vodom izdašnog potoka. Od tog mjesta, gdje iz tla izbija vrlo hladna voda, Gerovčica je uvijek živahna i čista gorska tekućica koju posjećuju ptice karakteristične za takva staništa – živahni vodenkos (Cinclus cinclus – žustro roni pod vodom u potrazi za vodenim kukcima) i smaragdno-prelijevajuće obojeni vodomar (Alcedo atthis – s grančica grmlja i drveća strmoglavljuje u potok u lovu na sitne ribe). Uz korito potoka, koje se provlači stiješnjeno podno masivne stijene i bočnih strmih padina razrasta se šumska vegetacija osobite riparijske (obalne) vlažne šume, s mnogo mahovina koje vise s grana i debala najraznolikijih vrsta stabala, u kojoj ima obilje iščupanih stabla (vjerojatno posljedica nedavnog katastrofalnog ledoloma u šumama Gorskog kotara). Zbog takve osebujnosti šuma mjestimice poprima izgled prvobitnih prašumskih sastojina. To su mjesta gdje se isprepliću drvenaste i zeljaste vrste raznolikih životnih prohtjeva – od onih prilagođenih stalnom hladu, vlaženju i zasjeni, do potpuno „kontrastnih“ toploljubnih i svjetloljubnih vrsta, pa uz korito, primjerice, zajedno rastu: bukva, obični grab, crni grab, javor klen, gorski javor, drijen te brojno drugo drveće i grmlje. Na stijeni se može opaziti i rjeđe bilje poput endemične kalničke šašike (Seselria kalnikensis), koja tvori posebnu zajednicu stjenjača.

Volonter Bernhard Kubicki u iskonskom elementu riparijskih i zaštitnih šuma na strminama uz tok potoka Gerovčice (Gorski kotar), (foto: Patrik Krstinić)

Marko Randić i Bernhard Kubicki