U prošloj crtici koja se odnosi na obilježavanje Međunarodne godine svjetlosti prikazani su cvatovi modrog kotrljana (Eryngium amethystinum) na kojima se zadržavaju razne vrste kukaca u potrazi za nektarom. Među njima je i neobično živo obojena zlatna osica iz porodice Chrysididae (vidi: https://ju-priroda.hr/2018/03/uz-medunarodnu-godinu-svjetlosti-strukturna-obojenost-kukaca/). Njene žarke boje posljedica su strukturne obojenosti! Ali i biljka kotrljan na kojoj se ona hrani odlikuje se sličnim tipom strukturnih boja.

Osim ove česte, primorske vrste – modrog kotrljana, sličnim svojstvima obojenosti odlikuje se i planinski kotrljan (Eryngium alpinum), rijetka i strogo zaštićena biljka, koja je zbog svog atraktivnog izgleda često na meti neupućenih planinara. Planinari i izletnici ju (nedozvoljeno) beru za suhe cvjetne kitice.

Ono što je u izgledu nekih domaćih vrsta kotrljana posebno zanimljivo i što privlači neupućene berače, jesu napadne, strukturne modroljubičaste bliješteće boje cvata. Radi se o optičkom fenomenu na tankim reflektirajućim (nano-)strukturama njihovih pricvjetnih i cvjetnih dijelova. To bi se moglo ubrojiti u fenomene iridescencije koja kotrljanima pomaže u primamljivanju kukaca oprašivača. O ovoj se pojavi strukturne obojenosti biljaka, za sada, još uvijek vrlo malo zna.

Marko Randić i Stanislav Horaček (fotograf prirode i stalni suradnik JUP-a)

Slika 1. Bumbar na cvatu alpskog kotrljana (foto: Stanislav Horaček)