Slika 1. Tisu bi svatko trebao znati prepoznati… Iglice su joj tamnozelene boje, sjajne i razvrstane na grančici u jednoj ravnini slično kao i kod jele (foto-arhiv JU „Priroda“).

TISA (TAXUS BACCATA)

Između ostalih grmova i stabala koja pripadaju skupini golosjemenjača tisu nam je bilo vjerojatno najteže pronaći i prepoznati. Borove smo lako prepoznali, a osobito stara stabla pinije. Ispod pinija u Perivoju Sv. Jakova rastu i grmovi tise koji se odlikuju tamnozelenim iglicama. Evo kako je izgledala kartica (pod rednim brojem 9) kojom se tisa „predstavila“:

 Četinarsko sam stablo ili grm. Moje iglice su na grančici smještene u jednoj ravnini i tamne su boje. Svi moji dijelovi su vrlo otrovni osim jarkocrvenih slatkastih ovoja koji obavijaju moje sjemenke. Ugrožena sam i strogo zaštićena vrsta.

 Sada možemo provjeriti jesmo li prepoznali pravi grm ili smo karticom obilježili neku drugu vrstu.

Znate li:

• Da su crveni sočni ovoji koji obavijaju sjemenke tise slatki i jestivi. Vole ih jesti ptice, dok su svi ostali dijelovi tise, uključujući i sjemenke, vrlo otrovni.
• Da bi zbog tog svojstva otrovnosti tisu trebao znati prepoznati svatko već u vrlo ranoj dobi kako ne bi došlo do neželjenog trovanja (na radionici prepoznavanje tise nije išlo najbolje!).
• Da se sjemenke tise pojavljuju na ženskim stablima, a na muškim stablima razvijaju se samo prašnici.
• Da se porodica tisa razvila u mezozoiku (srednje doba u razvoju života na Zemlji) – u geološkom periodu jura kada su golosjemenjače bile na vrhuncu svog razvoja, a kopnom, morem i zrakom vladali su gmazovi.
• Da je danas tisa posvuda u Europi rijetka i ugrožena vrsta, a u Hrvatskoj i u nekim drugim zemljama strogo je zaštićena.

Marko Randić

Slika 2. Kora i deblo tise također su osebujnog izgleda – na slici je stara tisa u Međedima, jedino stablo tise u Primorsko-goranskoj županiji koje je zaštićeno kao spomenik prirode  (foto: M. R.)