pinija

U potragu za golosjemenjačama! – (III. dio)

Prospekt Suradnja sa školama

Slika 1. Karakteristično poligonalno ispucala kora starog stabla pinije u Perivoju Sv. Jakova u Opatiji (foto: Patrik Krstinić)

PINIJA – BOR OSEBUJNE KROŠNJE I SPECIFIČNE KORE

Pojedine četinjače mogu se lako prepoznati već izdaleka, prema oblicima i boji krošnji (primjerice srebrnasta jela ili srebrnasti čempres imaju krošnje posebne svijetle boje), načinu grananja grana (piramidalni čempres ima grane usko pripijene uz deblo što mu daje specifičan stupast, odnosno piramidalan izgled), položaju češera na granama (češeri smreke vise, a jela ima češere uspravno usmjerene prema gore), kao i drugim, nekad lakše, a nekad teže uočljivim osobinama.

 To vrijedi i za tipično oblikovane krošnje stabala pinija, koje su lako prepoznatljivog, uglavnom kišobranastog oblika. I kora starijih primjeraka pinija također je već izdaleka prepoznatljiva, raspucala u dugačka poligonalna polja, u što smo se mogli osvjedočiti na radionici održanoj povodom Dana planina u zaštićenom opatijskom Perivoju Sv. Jakova. Unatoč činjenici da su stabla pinija bila vrlo visoka i da se nije moglo neposredno opažati iglice i češere (jer su smješteni visoko u krošnjama), svi smo dobro procijenili koja stabla četinjača pripadaju pinijama, pa tu u pravilu nije bilo zabune. Tekst na identifikacijskoj kartici br. 3. kojom se predstavilo stablo pinije bio je sljedeći:

 PINIJA

  1. Visoko sam četinarsko stablo. Listovi su mi iglice, po dvije u čuperku. Na granama nosim vrlo velike češere, a u njima su skrivene krupne sjemenke koje vi ljudi jako volite jesti. Potječem s područja Sredozemlja. Prepoznatljiv sam po posebnom obliku krošnje koji je jedinstven među svim mojim srodnicima.

Marko Randić


Slika 2. Češeri pinije lako su prepoznatljivi po obliku i veličini (foto: Marko Randić)