Na poziv Osnovne škole Baška, a povodom Međunarodnog dana životinja, koji Javna ustanova „Priroda“, prema prilikama i mogućnostima, također nastoji obilježavati, održano je predavanje s temom „Magarci otoka Krka i bioraznolikost“ …

MAGARCI I USKI PROLAZI – PRIMJER KAMENIH MOSTIĆA U LOVRANSKOJ DRAGI

Na predavanju u OŠ Baška samo su natuknute neke zanimljivosti o magarcima i o mogućim temama koje bi bilo zanimljivo obraditi tijekom planiranog cjelogodišnjeg Projekta škole o životu magaraca na bašćanskom području. Tom je prigodom spomenut i „magarac na brvnu“. Je li uopće moguće natjerati i vidjeti magarca da prolazi uskim mostićem iznad hučećeg i zapjenjenog potoka?

Jedna od mogućih zanimljivosti u Projektu bilo bi  proučiti kako se magaraci ponašaju kada prolaze stiješnjenim prostorima, primjerice puteljcima  na kojima je s jedne strane visoki suhozid, a s druge provalija. Takvih mjesta ima obilje u našim primorskim i otočkim krškim krajevima gdje su magarci po tradiciji zalazili (i još zalaze, tamo gdje magaraca još ima) u uske suhozidima ograđene prostore terasica, „lešica“ i vinograda zbog raznih poslova i prenošenja tereta. O ponašanju magaraca u takvim situacijama dobro je ponešto i naučiti, a odmah ću objasniti i zbog čega.

Sjećam se jednog takvog “opažanja” i dosta neugodnog iskustva s magarcem koji je nosio breme suhog granja u predjelu kanjona Rječine, u vrijeme dok je magaraca još bilo čak i u okolici grada Rijeke (danas ih ondje više nema!). Hodao sam uskim puteljkom, s jedne strane bila je provalija, a s druge strane visoki suhozid terase. Odjednom se ispred mene stvorio granama natovaren magarac. Približavao mi se brzim hodom, gotovo trkom i nisam znao što učiniti. Hoće li se magarac zaustaviti? Nije se zaustavio već je i dalje sve brže trčao ravno na mene. Nisam imao druge nego stisnuti se uza suhozid. Magarac je nekako prošao pored (ne smanjujući brzinu), ali me je dosta ozbiljno zahvatio i udario teretom koji je stršao po boku s njegovog samara. Jesam li loše postupio? Bi li se bio zaustavio da sam krenuo prema njemu i pokušao ga zaustaviti ne izmičući mu se?

Iz literature o ponašanju životinja iz porodice ekvida (Equidae: konji, mule, magarci) saznao sam da se oni pri prolasku kroz sužene prolaze (mostiće, stazice, vratašca u kamenim suhozidima i sl.), oslanjaju na svoj periferni vid (magarci imaju vrlo krupne oči kojima vide i unatrag s obije strane glave!), ali u takvim prigodama postaju vidno uznemireni, osjećaju se zarobljeni  i nasrnu na prepreku nastojeći  ju savladati brzim trkom. Tada postaju opasnost za jahače, prolaznike, ali i sebi samima. Upravo je tako bilo i u kanjonu Rječine.

U drugom kraju Primorja, pod Učkom, u zaselku Lovranska Draga, postoje mali kameni mostići koji premošćuju bujični potok Medveju. Kad sam ih prvi put vidio prije nekoliko godina začudilo me da su ti mostići na svojoj gornjoj strani kojom se hoda obrasli gustom travom. Objašnjenje mi je dao ravnatelj Javne ustanove Parka prirode Učka ispričavši da je od mještana čuo da su graditelji namjerno na kameni mostić nanijeli plodno tlo kako bi trava bujno izrasla, a to da je pomagalo da se magarci osjećaju sigurnije prilikom prelaska uskih mostića. Bez trave magarci, prema tumačenju, ne bi uopće htjeli proći preko mostića! Predaju ćemo nastojati još istražiti jer takvih mostića ima poprilično u našim krajevima, a zanemareni su primjeri domišljatosti tradicijskog pučkog graditeljstva.

M. R.

Slika 1. Slikoviti kameni mostić na bujičnom potoku Medveja u Lovranskoj Dragi

Slika 2. Na nogostupu kamenog mostića razrasla se trava, a mostić je, prema pričanju lokalnog stanovništva tako napravljen kako bi magarci htjeli prolaziti preko njega (foto: Marko Randić).

Slika 3. Prema pričanju stanovništva na gornju površinu nogostupa raspoređeno je plodno tlo radi bujnijeg rasta trave (foto: Marko Randić).